KOME SMETA JAK…dolazim do toga…VUČIĆ?…dolazim do toga…
Vučić je bez konkurencije najbolji copywriter u Srbiji. I šire.
Zapravo on verovatno ne piše unapred šta će pričati, pa i nije klasičan copywriter, već se čovek toliko ispraksirao da može “iz glave” da sastavi prvoklasnu prodaju.
Samo u ovih 2:42 sekunde klipa sa emisije na nacionalnoj TV Happy, čovek je uspeo da ubaci preko deset “triggera” prodaje.
Opozicijo…gledaj i uči, pa angažujte neke ljude iz Top Shop-a, možda uspeju da pariraju barem malo kad vi sami već nemate ekipu profi prodavaca.
Evo tih 13 prodajnih fora koje možemo ukrasti od našeg vrhovnog komandanta.
#predlekcija — Odradi domaći
Prvi korak za dobru prodaju je temeljno istraživanje tržišta.
Ko je kupac. Kako razmišlja. Koji su mu problemi, strahovi, želje, pa i kompleksi.
Pravi se prototip idealnog kupca i onda se traži način kako mu sebe (u Vučićevom slučaju) ili svoj proizvod predstaviti kao najbolje rešenje na problem koji ima.
AV je odradio domaći. Kompletno istraživanje. Prvo “Od vrata do vrata”, na početku političke karijere, od sela do sela, pa od istraživanja do istraživanja, pa od prisluškivanja do prisluškivanja.
On razume “puls” naroda. Mentalni sklop prosečnog glasača-kupca.
A vi? Koliko dobro vi poznajete vaše kupce?
Koristite sve načine istraživanja da iskopate što više informacija (kasnije ćete videti šta i kako može da se upotrebi za dobre slogane i prodajne poruke).
Kopanjem do zlata.
Za nas obične prodavce koji možda nemamo pristup istraživanjima…najbolji alati su Google, razni alati za istraživanje ključnih reči, Facebook Audience Insights, forumi, komentari po specijalizovanim sajtovima, a i dobri stari razgovori s ljudima.
Tajna uspeha je biti znatiželjan. Stalno postavljati pitanja.
To je nešto što nas je srpski školski sistem odučio, a naučio nas da budemo stado koje ćuti, prati i nema kritičko mišljenje. Zato Ameri vode svet, nije ih blam da budu glupi i postave glupa pitanja. Zato kod nas svi sve znaju najbolje, a niko ne pita ništa, da se ne izblamira.
Tako se sistemski ubije znatiželja, ništa nas ne zanima, a sve najbolje znamo.
Zapitajte se…
Ako vas ne zanima vaš kupac, zašto biste vi zanimali vašeg kupca?
Istraživanju nikad nema kraja, stalno ispipavate puls kupaca, a vaši klijenti će vam na kraju biti najbolji izvor za uspešniju prodaju.
Kada sa njima izgradite odnose, oni će vam sami slati povratne informacije i edukovati vas o njima samima, o njihovim potrebama, željama itd.
Ako kupca gledate kao samo jedan broj, a ne kao osobu sa svojim željama i problemima…s kojom gradite odnos…jednostavno nećete dugo opstati.
Ali da se vratimo na konkretan slučaj…
U tih četvrt veka političarenja AV je upoznao svog prosečnog kupca (glasača) — srpski narod i mentalitet.
Što znači da On razume i ume da govori njihovim jezikom. Bez komplikovanih fraza i logike, već samo udarajući na što primitivniji, emotivni nivo.
Srbe NE ZANIMAJU ljudska prava, sloboda govora i demokratija. Srbi to ne kupuju jer u to ne veruju. Glasovi (i prodaje) se dobijaju pre svega emocionalnom prodajom, pa tek kasnije zasolite s malo logike.
Emocije prodaju daleko bolje nego logika. Emocije mogu navesti da se naježimo. Logika ima smisla samo ukoliko izaziva emotivnu reakciju.
Ali logika dolazi tek na kraju prodajnog procesa kada im dajete racionalnu argumentaciju koja ih prevagne da kupe…a zašto? Često ne zbog njih samih, već samo kako bi kasnije drugima mogli da pojasne svoju kupovinu tj. odluku koju su napravili.
Da objasne mužu ili ženi zašto su kupili.
Isto to treba da radite s vašim kupcima. Npr, ako prodajete suplemente bodibilderima, onda treba pre svega da naučite jezik bildera… žargon, sleng, način razmišljanja. Da delujete da ste jedan od njih. Morate da znate šta su serije, whey, Gold’s gym, biceps, triceps, zašto je ponedeljkom gužva na benču i kako se pravilno radi čučanj, zašto je masa keva a definicija za znate koga, pa i imena svake bitne vežbe i mišića. Morate da kupite bodybuilding časopise, da pratite forume, fan stranice, youtube vlogere, Instagram trenere sa motivacionim citatima.
Obrni okreni, ni jedan naredni korak nije moguć bez ovog nultog koraka. Odatle sve počinje i tu se sve i završava (kada zaključujete prodaju…u ovom slučaju zaokruživanje listića).
Ni jedan naredni korak nije moguć bez temeljnog istraživanja i iskrene znatiželje. Možda čak i opsesivne. Tu su i brojevi. Data. Analitika. Statistika. Sve se meri…i to vam daje smernice, šta funkcioniše, šta ne, kuda dalje. Brojevi ne lažu.
Zapamtite..ne može vaš kupac da bude zainteresovan za vaš proizvod ako vi sami niste strastveno zainteresovani za vaše kupce.
A sad konkretno…
#1 — Postavljajte sami sebi ili klijentu pitanja koje niko nije postavio…
“Da li vi mislite da je lako…“
Ovo je uvek dobra fora.
Postavite pitanje gledaocima (čitaocima), na taj način ih navodite odmah da misle (ili još bolje, da osećaju) ono što želite da misle ili osećaju.
“…ja odlično poznajem tamo nekog lika” (ovo je opet kao vrsta social proofa, samo u ovom slučaju za sebe samog…imate social proof u vidu testimonialsa-preporuke koje drugi daju za vas, a možete i sami sebi da se udarate u prsa ali su onda dokazi potrebni u kasnijoj fazi prodaje… prvo se hvalite (izbacujete razne tvrdnje) a posle potkrepite uverljivim dokazima.
To je klasičan format toka prodaje. “Vaši tepisi će blistati” (obećanje-tvrdnja), “Evo kako čistimo…pre i posle slike, testimonialsi, nagrade, pečati, diplome…”
To je standardni format koji dokazano funkcioniše.
U ovom slučaju AV se, što bi rekli ljudi, “puva se”… znam ovog, znam onog… Dobar sam s ovim, s onim…
To je jezik koji naš narod razume jer je to jezik i kojim narod i govori. U jezičkim formulacijama koji narod koristi. Samo se setite ponosa s kojim vam se neko pohvali da zna nekog. To je to.
E sad, ovaj AV-ov redosled se u prodaji zove “open loop”
AV je prvo rekao “Da li vi mislite…”, i onda nije završio pitanje… nego nastavio “Ja odlično poznajem…”, dakle promenio je temu skroz.
To je open-loop.
Ljudi i dalje čekaju odgovor na prvobitno pitanje koje nije dovršeno…dok god ne date odgovor na pitanje, sve vreme zadržavate pažnju kupaca jer oni podsvesno i dalje čekaju odgovor.
Ljudi ne vole neodgovorena pitanja. Nebitno je što ga oni nisu ni postavili.
“Hoću da vam otkrijem nešto o [korisno za kupca]…ali pre nego što vam otkrijem, da vas pitam nešto… ali pre nego što vam završim… da li vi mislite, da li ste znali, zar se niste nekada pitali…da vam ispričam…“
Dakle…pričate im priču.
Na taj način držite kupcima pažnju. I u “među-loopovima” sadite druge prodajne elemente.
Što im duže držite pažnju (a pažnja je sve), to više prodajete. Jer su oni više investirani u priču.
Razmislite ovako, što duže gledate AV-a u emisiji, to više postajete hipnotisani, to više počinjete da mu verujete (jer ste više investirali vremena, energije), vi sve više podsvesno kupujete priču.
Uzmite gledajte AV-a sat vremena u bilo kojoj emisiji, bez predrasuda. Posle pola sata posatjete deo hipnotisanih zobija.
Zato će AV ostati na vlasti dok god Pink i Happy imaju nacionalnu frekvenciju, da blate sve koji se usude da kritikuju, a po ceo dan puštaju AV kao superheroja, koji je pri tom po veštini iznad nivoa profesionalnog prodavca.
Tu je još jedna “tajna prodaje” koja sve vreme radi u pozadini.
Entuzijazam.
Jel vidite vi koliko on veruje u svaku svoju izgovorenu reč? S koliko strasti on priča. Do koje mere je “ozbiljan” i koliko se uživeo u to što govori.
Nebitno šta je istina, šta je laž…pričamo o tehnici prodaje. Entuzijazam. On “gori” da proda svoja uverenja, stavove, mišljenja, samog sebe (što i jeste njegov proizvod). Bilo šta da prodajete sa toliko entuzijazma — imaće kupce.
Ljudi podsvesno misle: pa ovo mora da je dobro i istinito čim sa toliko uverenja govori…
To je refleksna reakcija.
Koristeći “open loopove” pokrećete temu koju ne završite, i onda moraju (ako su zainteresovani) da slušaju sav među-materijal (koji je takođe prodajni) kako bi čuli kraj priče…
Na internetu ekvivalent toga je da (osim na ecommerce sajtovima) nikada ne stavljate CENU u prvi plan. Ne želite da ljudi ocenjuju-procenjuju-osuđuju-preispituju cenu, tj. šta njima vredi proizvod PRE nego što čuju sve vaše prodajne argumente i naravno priču.
Samo pogledajte Top Shop sistem…prvo ide PRIČA…”ja sam baba, nisam mogla da se savijem da podignem unuka, teško mi bilo satima da čekam u redu za penziju, već sam jurila kamenoresca sa kojim fontom da mi ukleše ime na nadgrobnu ploču…bila sam sa jednom nogom u grobu…ali onda se pojavio KOSMODISK! Sve se promenilo, preko noći. Moj unuk kaže: baba ti si super!”
I priča se nastavlja, pa idu svi features, benefits…i TEK onda ide cena.
Ali ne…pre nego što vam kažemo cenu. Možda mislite da bi ovakvo čudo tehnike koštalo milione, ali ne. Mogli smo da tražimo dva, tri, pet puta više. Ali ne. Nećemo. Mi smo humani. Zbog ove posebne tehnologije, uspeli samo da vam ponudimo za svega…[neka neverovatna cena u odnosu na to rezultat koji dobijate]
Racionalno ubeđivanje ide tek na kraju kada zaključujete prodaju, pre toga su sve samo emocije i priča. U vrlo retkim slučajevima cena ide odmah, uglavnom hoćete tek na samom kraju, kada ste kupca provozali kroz sve “triggere” prodaje.
Naravno u copy-ju imate puno “mikro-loopova” kao što AV stalno koristi.
Sistem po kome se to radi je da uvek otvorite novi “loop” pre nego što zatvorite prethodni. Na taj način kupac se nalazi u konstantnom isčekivanju sledećeg.
AV to radi perfektno. On u isto vreme otvara nekoliko loopova i nikad ni jedan do kraja ne zatvori, jer uvek nešto ne sme baš do kraja da ispriča nego samo delove, “neki ljudi”, “neke organizacije”, “neki misle”, cilj je da se svašta kaže ali da se u stvari ne kaže ništa.
U prodaji naravno morate biti za nijansu konkretniji, ali uvek držite publiku u dozi neizvesnosti tj. u isčekivanju još nekih benefita. Uvek samo još malo fali da otkriju sve, ali se to događa tek kada kupe proizvod.
Nastavlja se…
“Da li vi mislite da je njima drago kada Ja kažem…” (pa naravno da im nije drago kad samo hoće da nas unište)
“Da li vi verujete da…”
Ovde je takođe dobra fora naređati nekoliko tih istih konstrukcija pitanja. “Da li mislite da je lako..” “Da li mislite da je lako…” “Da li mislite da je lako…”
Naravno pitanje koje postavljate ima očigledan odgovor “Pa naravno da nije lako, naravno da nije, naravno da nije…” Ili naravno da jeste ako želite potvrdan odgovor.
Postavljate dakle pitanja s kojima znate da se kupci slažu.
Hoćete kupce da stavite na takozvani “yes ladder”, postavljate pitanja na koja je odgovor uvek da, ili ne, nije bitno, već samo da se slažu sa vama.
To je pitanje za koje i vi i kupci znate odgovor ali se postavlja kako bi se stvorio “pattern” koji se ponavlja, a to je da klimaju glavom i da se slažu sa vama. Što se više slažu i što više “sličnosti” imate sa kupcima, to radije kupuju od vas i to vam više veruju. Jer se “razumete”.
#2 — Kreirajte dobre priče…
Kao i kod AV, dobra priča je sve.
Šta rade ti stranci, koji je njihov cilj, šta su uradili, ali nisu uspeli, šta su hteli da postignu.
Kada prodajete neki proizvod, prvo pitanje nakon istraživanja je koja je priča.
Ljudi vole priče. Deci se pričaju priče, bajke. Priča je osnova komunikacije. Nešto se dogodilo. Kako se dogodilo. Zašto, ko, gde, kako. Zaplet. Koja je priča?
Dobro razmislite ovde. Šta prodajem? Koja je moja priča? Zašto ja a ne drugi? Šta nas čini drugačijim? Zašto nas izabrati? Tražite vašu priču i kako da se predstavite na tržištu.
#3 — Pričajte u brojevima…
“Samo za taj slučaj Savamala, je uloženo novca iz inostranstva, preko 25 miliona evra…”
Uvek je dobro pričati u brojevima. To onda deluje “konkretno”, nešto opipljivo. Kao da je neko izmerio, izbrojao…računao i odradio neko istraživanje.
Već zamišljate kako predstavnici “neke tamo strane organizacije” dele po $100 dolara svakom demonstranstu-stranom plaćeniku uz sendvič i bus kojim su ih došlepali. Po toj računici bilo je preko 250,000 ljudi na ulicama da “disciplinuju” AV-a.
U svakom slučaju, brojevi svakoj izjavi daje na težini.
Čak je i ovaj članak sa “13 lekcija” atraktivniji nego samo “lekcije” bez broja. Kod online reklama je to često i “klikabilnije”.
Tako da bez brige…ljudi veruju brojevima. Samo baratajte ciframa. A i to zavisi kako upakujete.
Npr, “lopovi ukrali 20,000 evra” ne zvuči isto kao “ukrali milione dinara…” ili “ukrali 2,500,000 RSD”, dakle puno zavisi i od toga kako se suštinski ista stvar različito predstavi.
U ovom konkretnom slučaju ima i dodatanih elemenata koji doprinose jačoj prodaji. AV refleksno prodaje tako da ne mora ni da razmišlja, već ide potpuno automatizovano.
“Samo za taj slučaj Savamala”
Ovde “taj”, je u fazonu… “taj glupi, nebitan slučaj, koji preuveličavaju, neki tamo lopovi, neke tamo straćare”, to je sve rečeno samo unutar “taj”…
U smislu, “toliko ima bitnijih tema, bitnijih stvari od tamo neke Savamale”.
“…je uloženo novca iz inostranstva”, dakle, ne domaćih tajkuna (njih više nema njih smo iskorenili), nego iz inostranstva.
Opet krećemo od nulte lekcije, domaći. AV zna da prosečan Srbin veruje u sve teorije zavera. To je sve CIA. Ulažu milione…ali ne mogu nam ništa!
Dakle nas stalno pokušavaju da sputaju, da nas unište, tamo neki iz inostranstva…ali On ne da, bre. Ne da. (aplauz od 2 minuta).
Neće bre Srbiju niko ponižavati. Mi smo tako nebitno bitni, svi hoće da unište naš nebeski narod… ali neće im proći, gospodo strani neprijatelji. Džaba vam avioni, kamioni, milioni. Džaba vam dosovci.
I na kraju poentira “preko 25 miliona evra”.
E sad tu je moć brojeva. To je neko izračunao. Naše službe. Nije to nama promaklo, bre. Sve smo videli. Dok su u sitne sate, brojali novčanice. Svež, strani novac. Evrići. Dele ih svakom demonstrantu, svakom plaćeniku. Tutnu im skriveno po jednu zelenu protiv Srbije.
Ali nismo mi, bre, ludi. Znamo mi sve. U evro. Ne znam sad baš tačno u evro da kažem da li je 25,342,823 evra i 15 centi ili preko 25, ali imam negde zapisano. Jer toliko stvari moram da popamtim, bre, narode, da sam morao da zaokružim na preko, tu negde, 25 milki.
Naravno u TV prodaji je jako bitan ton, ali i redosled reči u rečenici.
Nije rekao “25 miliona su uložili iz inostranstva da finansiraju demonstracije”. Takva rečenica ne bi imala gotovo nikakvu težinu. Jer odmah otkriva broj, odmah otkriva suštinu priče.
Mora da postoji malo napetosti, on je na ivici da nam možda i ne otkrije tu pikanteriju. Nećka se.
Bori se da ne kaže, ili da kaže, iako će ga to možda dovesti u opastnost istih tih stranih sila, ali on će ipak reći ljudima, jer on samo njima odgovara, on je samo njihov sluga…i on se nikoga, bre, ne plaši. Ovo je, bre, nezavisna i jaka Srbija. Alo bre. Znate vi ko smo mi?
Zato uvek ima malo anticipacije… vi isčekujete, da čujete tu cifru…
Samo za taj slučaj Savamala…
Je uloženo novca iz inostranstva…
Preko 25 miliona evra…
Taj “delivery” je potpuno perfektan. Toliko prodajnih fora.
Vidite tu je i reč “Samo”, znači samo za TAJ slučaj… da vam i ne spominjem koliko je tek uloženo za ostale slučajeve.
Brojevi prodaju. Uvek ih koristite, kao vrste dokaza, social proof-a, potkrepljivanja. Uvek daju na težini svakoj rečenici.
#4 — Pronađite zajedničkog neprijatelja… ili ga izmilisite…
Kaže dalje gost emisije Marić: “Ko je uzeo taj novac?” (tih 25 miliona evra).
“Različite… kuće, takozvanog…(pogleda u oči, da se zna da ne laže) nezavisnog novinarstva”
E sad ovde je malo loše ispalo jer je toliko brzo krenuo s odgovorom na pitanje kao da je već (a verovatno jeste) bilo pripremljeno to kao sledeće pitanje.
Toliko je brzo počeo sa “različite…” da je prosto teško za poverovati da nije pripremljen odgovor, ali opet to je samo sekundica i ko gleda uživo to i ne vidi pošto je zainteresovan pričom. Hoće da čuje sve te pikanterije. Ko nas krade, ko nas vara, ko je protiv nas. Game of thrones.
Tu sad dalje idu razne neke priče…
“Druge organizacije koje treba da organiziju i protiv vlasti i protiv…”
“Druge agencija za neko slobodno posmatranje i…”
To su sve tamo neki stranci, neki naši neprijatelji…koje poštujemo…jer moramo, ali da ih volimo, ne naravno. Dalje neke spletke, intrige, koje su na previše visokom i tajnom nivou da bih sve otkrio, ali narod nije glup narod sve zna, sve razume.
“To je jedna široka koalicija, dakle, koja je trebala da služi ne za rušenje vlasti, ne za obaranje…”
Jer nisu naši neprijatelji toliko zli i loši, neće oni do te mere.
Dakle oni su trebali da služe…ali nisu uspeli! Ne znaju oni ko smo mi.
“Znaju oni da to nije dovoljno…morate da uložite mnogo više novca”
Znači, mi smo toliko jaki… da ni preko 25 miliona nam ne može, bre, ništa. Znaju oni da to nije dovoljno, znam ja da oni znaju.
Dakle, On je naša veza sa tom visoko-političkim svetom, on je na našoj strani, i za nas se bori protiv njih, stalno, zna njihove prljave trikove, udarce ispod pojasa. I neće dozvoliti da nas neko poremeti, koliko god prljavog keša uložili u korumpiranu opoziciju.
“Nego disciplinovanje!” kaže gost Marić.
AV ko iz topa odgovara “To je disciplinovanje…”, tako brz odgovor, opet skoro pa nemoguće brza reakcija osim da je planirana, al ajde, ne može baš sve da bude perfektno, polako, biće bolje, ima još bar 10 godina usavrši.
Da ne ulazimo dalje, ali poenta je naći neprijatelja. Zajedničkog. Jer onda ste na istoj strani s kupcem. Razumete ga. Može da računa na vas.
U ovom slučaju, neprijatelji su tamo neki stranci, strane sile, koji nas sapliću, koji hoće da nas unište, pa tamo neke agencije, neke organizacije. To su sve stvari koje se prosečnom Srbinu već odavno vrte u glavi i u to 100% veruje. Da nam tamo neki stranci “rade o glavi”.
Recimo ako prodajete neki proizvod za mršavljenje, treba nekog da napadnete. Prehrambenu mafiju koja puni hranu GMO govnima zbog kojih ste debeli. Niste vi krivi što ste debeli, nego Oni. Neki tamo zli lobi, zaverenici. Medicinska mafija. Ili život je kriv… brz život, borba za goli opstanak, muž, deca, žena. Bilo ko, samo ne vi. Ja vas razumem…nije lako, ali ne mora da bude ni teško — Evo naš proizvod, Turbo Mršavimus. Naruči pre nego što nam pekarska mafija namesti robiju i ugasi proizvodnju.
Ko je zajednički neprijatelj vas i vaših kupaca? Šta vas čini “expertom”? Zašto vama da veruju? Zašto ste vi na njihovoj strani?
To su sve pitanja na koja morate dati dobar odgovor unutar vaše prodajne priče.
#5 — Recite ljudima šta mogu izgubiti…
Ljudi se više plaše gubitka nego što žele dobitak. Plaše se da izgube ono što već imaju, ili da se nešto loše dogodi.
To naravno ne treba da bude jedini “trigger” u prodaji, ali je sigurno karta koju treba uključiti u priču. Na primer, na kraju copy-ja, možete podsetiti ljude šta će izgubiti ako ne kupe, sada i odmah. Šta će izgubiti ili koliko će nesrećni ostati ukoliko nastave bez vas.
Recimo prodajete pilule za mršavljenje…
Zaključak u P.S.-u može biti:
P.S. Iako možda želite da smršate kako biste se bolje osećali u Vašem telu, a u čemu Vam prirodna Pilula Maximus pomaže, ne zaboravite da je višak kilograma sve češće prerasta u zdravstveni problem…poznato je da dijabetes, povišeni krvi pritisak i druga vrlo ozbiljna oboljenja nastaju zbog našeg načina života i viška kilograma. Nema razloga da čekate da se vaša kilaža nagomilava, poručite Pilula Maximus već danas i pored vaše figure, sačuvajte i vaše zdravlje.
Ili tako nešto. Ovo sam sad nalupao, iz glave…naravno ne tako moćno kao gospodin AV, ali razumete suštinu.
Oteće nam i ono malo ponosa što nam je ostalo. Napraviće nam novu Oluju, novi Bljesak. Ja sam garant da se to nikada, nigde ne ponovi, iako mnogi to žele, ali im ja ne dam.
To je poruka — Bez mene, Oluja.
Strah je odličan alat u prodaji i treba igrati na te strahove. Naravno, ne kao naš AV, već sa malo više etike…kada znate da vaš proizvod ili usluga zaista pomažu ljudima.
Strah je primenjiv u bilo kom poslu…
Najobičniji primer, recimo vi ste knjigovođa. Negativna prodaja bila bi “Ne plaćajte veće namete nego što morate”, ili “Ne dopustite da zbog knjigovodstvenih grešaka plaćate penale ili veći porez nego što treba”, ili “Ne gubite vreme čekajući u redovima i plivajući u komplikovanoj papirologiji…”, “Mi se bavimo papirima kako biste vi mogli da se bavite vašim poslom”.
U svakom poslu može da se iskopa nešto što udara na negativnu stranu ili strah.
Ljudi ne vole da gube vreme, novac, energiju, a pogotovu ne vole da gube ono što misle da je već njihovo. Ono što veruju da im pripada ili su već prihvatili kao svoje. Mnogo više boli da izgubite 100 evra na ulici nego što prija da pronađete 100 evra na ulici.
Čega se vaš klijent plaši? Kako taj strah da koristite, bez da budete previše napadni ili da ih odbijete?
#6 — Ali i šta mogu dobiti i zadržati…uz vašu i nebesku pomoć…
Ljudi će se boriti da zadrže ono što imaju. Ali naravno hoće da čuju obećanja, šta će sve dobiti.
Tako nam AV u ovih par minuta kaže šta sve već imamo. Šta sve “Srbija” ima, Srbija s kojom se svaki Srbin poistovećuje zbog nekog nacionalnog ponosa i kompleksa (AV odradio domaći).
- “bolji odnosi s Amerikancima nego što su bili”
- “ljudi koji imaju svoj stav”
- “nezavisna i suverena Srbija”
- “odlični odnosi i uzajamno poštovanje tamo s nekim Amerikancima”
- “neće Amerikanci da nam biraju koje ćemo pištolje da koristimo”
- “Srbija na evropskom putu…”
- “zaštićeni srpski interesi, bez Oluje i Bljeska”
- “srećni Srbi na vekovnim ognjištima” (kojim, gde?)
- “pametan čovek koji 100 puta razmisli pre nego što bilo koju rečenicu izgovori”
- “čovek koji na opasnim mestima po svetu sme da kaže šta se nikom ne sviđa i ne odgovara”
- “sve druge dobre stvari o kojima sam govorio”
- “velike stvari o kojima će da se piše… ne ovde, nego tamo… po SVETU”
- “zemlja koja sama donosi svoje odluke”
- “hrabra zemlja koja sama bira svoj put u budućnost”
- “što je Srbija, BRE, država”
- “što je Srbija DRŽAVA koja ima svoje JA”
Ovo su takozvani “bulleti” gde se vizuelno nabraja sve što kupac dobija. Navode se svi benefiti u obliku spiska koji je kupcu pregledan i “sumira” ponudu.
Tu je šta će sve kupac dobiti i zašto je to korisno (Features-benefits lista)
To je AV sve uspeo fantastično da navede u samo par minuta…šta sve kupci (glasači) imaju kada za njega glasaju i zašto im je to dobro.
Imate ovo (feature), a to je dobro zato što (benefit). I to prikazano o obliku liste (bullets).
Još je bolje ako umesto tačkica imate štiklirano svaku stavkicu. Kao šta je sve uključeno.
AV je gledaocima lepo izlistao sve što Srbija ima (i Srbin koji se sa tim indetifikuje) i šta može da zadrži.
Ovo je posebno moćno kada uspete sa čitaocima da se povežete pomoću “grupacije” kojoj pripadaju.
Npr, reklamirate se ljubiteljima pasa jer prodajete hranu za pse. Morate da se obraćate direktno njima…tako da oni mogu sebe da prepoznaju kao ciljnu grupu.
Tako se AV obraća direktno mentalnom sklopu prosečnog Srbina. To ne znači da su svi u tom proseku i da će svi da “konvertuju”, ali 25% hoće, kao u AV-ovom slučaju.
Dakle, jako je bitno direktno obraćanje, tačnoj publici koju će poruka dotaći, u srž. zato što se oni mogu sami sebe da prepoznaju u vašoj poruci. Tako pravite posebnu konekciju. Kupac se prepoznao. “Aha, to sam ja, meni se obraća, daj da čujem šta ima da kaže”.
Kada saznate ko vam je idealan klijent, onda znate kako da mu se obraćate tako da se prepozna i pažljivo sluša.
Kako da nađete vašeg idealnog klijenta? Za početak, ako već imate veću listu kupaca. Izuvačavajte njih. Koliko ima godina, šta rade, šta ih motiviše. Mlađi, stariji. Sve saznajte o njima. Nađite “pattern” koji se ponavlja. Onda kada imate jasnu sliku, lakše je naći iste takve ljude i ne gubiti vreme i novac na ljude koji se ne uklapaju.
#7 — Social proof je social proof…
Ako ste gledali seriju Friends znate kako puštaju kao publiku koja se smeje kad god se izvali neka fora.
To se zove “laugh track”, cilj te trake je da imate utisak da ste deo zajedničke publike. To je u stvari social proof, smejete se više i kada je nešto i drugima smešno. Treniraju vas kada da se smejete, kada da tapšete i tako.
Daju vam model ponašanja koji treba da se prati. Kupci su često kao golubovi.
Kada vidite prazan restoran, nećete da uđete, pomislite…niko ne jede tu…mora da je loše.
Isto tako kada je pun restoran ili klub, hoćete da uđete. Tako i u prodaji, ljudi rade ono što drugi ljudi rade kako bi se uklopili. Žene žele šta druge žene imaju. Niko neće da bude prvi, pa su potrebni razni dokazi.
Ovde devojka koja sedi iza AV je ista sa spota iz aviona, stalno vode istu ekipu botova, neviđeno. Ali to pali.
“To je otprilike disciplinovanje i mene i drugih ljudi koji imaju svoj stav…i pre svega…slabljenje pozicije nezavisne i suverene države“
To su dakle ciljevi naših neprijatelja.
Zanimljivo je i ovo “koji imaju svoj stav”, a poznato je koliko ljudi ne vole ove koji “nemaju svoj stav”. Znači AV koji ima svoj stav i njegovi ljudi koji imaju svoj stav, to stranci neće da tolerišu, ali mi smo čvrsti momci sa stavom i ne damo se. Ne damo Srbiju!
A pošto se Srbin identifikuje sa Srbijom, onda u stvari AV ne da NAS njima. Oni hoće da nas kidnapuju, da nas otmu, unište, izbrišu sa lica zemllje (jer smo toliko jaki, posebni i bitni), ali On nas ne da. Ne smeju, bre, oni na njega.
U tom trenutku kada to izgovara, ovaj megabot klima glavom kao “Hm, vau, što si pametno rekao…hmmm znači TO im je bio cilj? vidiš ti to…đubra strana…hm” to je taj začuđeni sendvič pogled.
“Hm, dobar sendvič ili čak dva? sa pršutom? HM..”
To su sve social proof signali, publika koja je nameštena, zainteresovana, tapše, entuzijastična, podržava. To sve u stvari služi da diktira tempo, kao “laugh track” u Friends seriji koji ti sugeriše kada da se smeješ. To je treniranje s kojim stavom treba da se složiš. Faktički na nacionalnoj frekvenciji peru opranim mozgovima dalje mozak.
Kada imate proizvod, sličan ambijent oko njega treba napraviti kao što AV pravi oko sebe.
Neophodan je “buzz”, social proof, malo PR-a tu i tamo, “nezavisne” preporuke na drugim sajtovima. To sve naravno lakše i prirodnije ide, pa i ne mora da se namešta, kada je proizvod zaista dobar i ne varate ljude.
Kada neko Googluje vaš proizvod, hoćete osim vašeg sajta na prvoj poziciji, da izađe još nekoliko rezultata na drugim sajtovima gde ste spomenuti u dobrom kontekstu (čak i bez linka), jer je takva “3rd party” preporuka daleko jača nego kada sami sebe hvalite na sopstvenom sajtu.
Ljudi hoće da vide šta kažu drugi.
Tako i AV kreira atmosferu, aplauzi, HM-kanja, oduševljeni pogledi, smejanja. To je sve jedan teatar, ali odlično osmišljen da ljudi koji gledaju na TVu ne provaljuju već samo gutaju priču.
Koje DOKAZE vi imate? Ko vas preporučuje? Ko i šta garantuje za vas? Cilj toga je stvaranje poverenja. Bez poverenja, nema prodaje.
Pitajte se…kako moji kupci mogu još više da mi veruju?
Ili zašto mi klijenti ne veruju dovoljno?
Pa vidite šta morate da korigujete.
#8 — Pokrenite dijalog koji gledaoci već imaju u glavi…
“Neće Amerikanci da nam govore koje ćemo mi oružje da kupujemo nego one koje Srbija hoće i koja Srbija želi” (u tom trenutku pokazuje na sebe… Država, to sam ja.)
Ovde isto prethodi nulta tačka, istaživanje. Bitan element prodaje je da vodite razgovore koji gledaoci hoće da vode. Intrige, spletke, stranci, borba protiv neprijatelja koji hoće da nas ugnjetava. Lukave fore i fazoni Ciamerikanaca, što su nas bombardovali itd. itd.
To je razgovor koji se već odvija kupcu u glavi. Kupac već ima ta uverenja. Što bolje upoznate vaše kupce i njihova razmišljanja, to bolje možete da im se obraćate jezikom koji razumeju, vodeći razgovore koje oni već vode u svojoj glavi.
Kada gledamo na mirko planu… pitanje svakog je šta ja imam od toga? Svaki glasač razmišlja “šta JA imam od toga?”.
Šta je to konkretno, što možete da ponudite, šta vaš proizvod konkretno može da reši, konkretno za određenog kupca?
Što je specifičnije i ličnije, to bolje konvertuje. Ako se obraćate direktno ciljanoj publici, onda im uhvatite pažnju, hoće da slušaju, mogu da prime poruku. Ko ne sluša, ne može da primi poruku.
Zato evo sad stižu beogradski izbori. Koja je poruka? Koje su to konkretne ideje? Na nivou svake opštine. Pa čak i svake ulice.
Na nivou specifičnih problema, specifičnih grupa.
Koji je marketing plan? Koja su sva obećanja i veća i manja. Niko ne zna, jer ih ili nemate ili ih ne plasirate.
AV ih već odavno priprema.
Čak i ako bude opozicionih ideja, one moraju da budu u skladu sa dijalogom koji glasač već ima u glavi.
Ako glasač već recimo ima uverenje da je Beograd nebezbedan…ili da se novac troši na ono što ne treba (Fontana) dok se ljudi leče SMS-om…onda su to teme. Zašto niko iz opozicije nije otišao do fontane i lepo se snimio pored nje pričajući nešto, pa onda otišao do nekog doma zdravlja i tu pričao s ljudima…
Sad je ta tema već gotova, a vi je niste iskoristili nikako. Nebitno.
Najbolji način da znate koji razgovor klijent ima je da komunicirate sa njima, da ih slušate, intervjuišete, pošaljete im kratak upitnik, pitate ih “Jel biste mi učinili uslugu?”, pa im tražite da vam kažu šta biste mogli da poboljšate.
Ta povratna informacija je najdragocenije što možemo dobiti i koristiti. A to dalje pomaže da razumete njihove strahove, šta ih sprečava da kupuju i kako to što ih blokira možete da uklonite.
#9 — Otkrivajte svašta ali ne otkrivajte ništa konkretno…svi vole tajne
Ostavite ih da uvek žele još…anticipacija je majka prodaje.
Imate prodavca koji vam odmah otkrije posuđe. A imate i onog koji stavi svilene rukavice, pa vadi činije polako, jednu po jednu, iz svilenih krpa i stavlja na savršeno postavljen sto, POLAKO…jer je vredno, da se ne ogrebe slučajno, i sve na lepo pripremljen sto, kako biste mogli da zamislite već kako bi sve izgledalo u idealnoj prilici, sa oduševljenim gostima.
Sve zavisi kako upakujete.
Tako AV zna da upakuje svoja herojstva u razne priče. Koje deluju lično. Priča šta je on uradio. Gde, kako, zašto (navodno). I narod se loži. Kupuju.
Tu je i doza misticizma. Svašta kažete, ali ništa konkretno. Bori se, suzdržavate da ne kaže sve, malo im zagolica maštu, pa promeni temu. Zbuni ih, ali im drži pažnju. Uvek čuju nešto novo, bombastično, što nisu očekivali, što niko drugi ne sme da im kaže. Zato uvek žele još.
Tako i u prodaji bilo čega drugog…otkrivajte kupcima nove stvari i zanimljivosti o proizvodu, malo po malo.
Dajte im vremena da im svaka ideja utone. Da je svare.
Razmislite…šta je to što će kod vaših mušterija da izazove oduševljenje, taj “aha” ili “wow” momenat. Šta to možete da im otkrijete zanimljivo što nisu znali?
#10 — Predstavite se kao mali i obični underdog koji se bori protiv velikih i opasnih…ali se ne da
Svi vole “underdog-a”…To je i Saši Jankoviću dobro prošlo na izborima, mada šteta što nisu ispratili sve predloge imali bi preko 20%, al ajde.
Dakle…underdog. U ovom slučaju AV-ove priče, On je underdog koji se bori i protiv Amerikanaca, i protiv Rusa, i protiv “nekih organizacija” i “nekih agencija” i “nekih takozvanih nezavisnih medija”…dakle, svi na njega, jednog, samog.
Ali On se ne da.
Ide dalje, odlučno, hrabro, jer on je Srbija. Ponos nacije. Naš pojas za spasavanje i štit od najezde besnih stranih sila i zlih neprijatelja.
Ali on je ipak skroman…ala “ne bih da se hvalim”… ali “DA LI VI MISLITE, DA LI VI ZNATE…” kad ja kažem ovo…HM…kad ja kažem ono…HM…pa kad dignem glas za veliki aplauz! Uf. Bude ludnica.
Dakle, mali postaje veliki.
Tu je jedna drama priče koja počinje tiho, zapitkujući…čudeći se, otkrivajući razne zanimljive pikanterije iz priče, drama se povećava, kulminira, i dobija “laugh track” u obliku aplauza kao kad se čuje cha-ching na kasi. To je prodaja. Postoji “build-up” dakle gradite priču i dolazite do kraja i bude BUM. Publika eksplodira, peni im iz usta.
Na primer, ako vodite mali biznis…biti “mali” ne treba da vas sputava i bude minus, već vidite kako da sve vaše nedostatke pretvorite u prednosti.
“Mi volimo maksimalno da se posvetimo svakom našem klijentu…zato sada ne želimo da širimo posao ili povećavamo cenu…kvalitet je primaran, ne želimo da budemo fast-food destinacija”
“Naš tim je mali, ali pažljivo odabran, brz i efikasan…nema nepotrebnih sastanaka, i gubljenja vremena kao u velikim firmama, za koje ste samo još jedan običan broj u moru klijenata, dok ste kod nas deo tima, deo porodice.” ili štagod.
Biti mali može biti prednost, samo je pitanje kako predstavljate. Tako AV sebe predstavlja kao malog, skromnog, običnog…koji se ipak hrabro bori protiv velikih, bahatih i posebnih. Publika navija za njega. On je predstavnik našeg inata.
AV-u odlično ide jer oni ima zamišljenu personu, ulogu koju igra pred kamerama sa jasnom slikom kako želi da bude viđen. Retko kada pukne i ispadne iz uloge. Jednom ga je Živoković u skuštini nagazio na živac kad je hteo da iskoči iz glave.
Razmislite…Kako vaše mane da predstavite kao prednosti? Uvek tražite šta vas čini posebnim i kako želite da vas klijenti vide.
#11 — Ja otvoreno kažem nemam šta da krijem…otkrijte minuse i razoružajte kupca
Deo kada ponavlja “A jel vi mislite…kada ja odem i kažem u Rusiji da se Srbija nalazi na evropskom putu …”
Ovo je jako dobra fora da igrate na “otvorene su mi karte” i “ništa ne krijem”… ako imate proizvod koji ima određen nedostatak, nemojte da ga krijete. Nego odmah počnite s tim nedostatkom. Npr, prodajete skup telefon.
“Da li mislite da je ovaj telefon skup? Pa, istina, on nije jeftin…Neću vas lagati. On jeste nekih 20-25% skuplji od sličnih telefona na tržištu, to stoji. Nije mala razlika. Ali sa druge strane…kada pogledate…[benefit], [benefit], [benefit], onda ipak ćete se možda složiti da je to mala razlika, čak i prednost, možda čak i ušteda, kada gledate na duže staze koliko vam se isplati… bla bla bla…otporan je, nema virusa, duže traje baterija, imate dužu garanciju, možete ga uzeti za 1 dinar jer je do kraja ovog meseca akcija…”
Tu je fora da, nedostatak ili minus u prodaji ne krijete, pogotovu ako je taj minus već inače “u vazduhu”, umesto da krijete…odmah izađete s tim problemom i priznate ga.
Tako kupci odmah steknu poverenje i mnogo brže prihvate da je taj nedostatak možda zaista prednost. Razoružate ih.
Tako AV odmah krene s minusom, “odem u Rusiju i kažem mi smo na evropskom putu”, i odmah kontra-napad nakon toga “a jel vi mislite da se dopada i svima drugima kada kažem da ćemo da štitimo srpske interese i da više nikada nećemo da dozvolimo da se ponovi Oluja ili Bljesak”
Znači vidite kako je “minus” (jer Srbi vole majku Rusiju i brata Putina), pretvorio u plus. “Bolje to da kažem Rusima, nego opet da bude Oluje!”
A, pa da…jbg, volimo Putina, al ne baš koliko ne volimo Oluju.
Iako te dve stvari nemaju nikakve veze jedna s drugom, on je ipak to uspeo da poveže. To je neviđeno.
Šta su MINUSI koje imate i koji se poklapaju sa postojećim uverenjem vaših kupaca? Npr, možda kupac misli da im “uvaljujete” nešto jer imate veću maržu. “Znate kako, ja vam iskreno kažem nemam šta da krijem, potpuno nam je ista zarada i na ovom i na ovom, čak bih radije da vam prodam ovo drugo da mi ne stoji na lageru…ja sam samo tu da vam pomognem da napravite odluku”
#12 — Velike stvari o kojima će da se piše…
Ovo su velike stvari. Ima, bre, pismeni ljudi koji znaju da pišu, da zapisuju tamo svašta. Pričaće se o tome. Pisaće se o tome. Pravimo ovde istoriju.
Sigurno će se pisati o ovome. Tu nema dileme. Samo ćemo videti u kom kontekstu.
Ali ovde je AV uradio nešto odlično. Komunicirajte u slikama, kroz demonstraciju. Ljudi treba da zamisle da koriste već vaš proizvod. Da ga već imaju. Bitna je ta vizuelna komunikacija…
Kada je to rekao, i naglasio dva puta. Klijent već vidi, “tamo te neke strance” (koji su izgubili, od nas malih a kurčevitih), koji se muče, pišu. Nemilo. Moraju, šta će. Prst će da im otpadne koliko pišu. Loše im je kao da potpisuju kapitulaciju.
U prodaji morate nekad da igrate ljudima na maštu, da mogu da zamisle određene situacije u slikama. Sede tamo neki ljudi u budućnosti i pišu…
Tako ovi što prodaju “Pilula Maximus” npr, mogu da kažu “Kada se za mesec dana budete pogledali u ogledalo, dok oblačite vaše stare farmerke…koje vam ponovo stoje kao nekada…jedino zbog čega će vam biti žao, je što niste ranije otkrili Pilulu Maksimus”
Koje su to pozitivne slike, u skladu sa željama vaših kupaca, koje možete da naslikate u njihovim glavama?
#13 — Što je Srbija BRE država…
Pričajte prostim jezikom koji svako razume. Nikakve teške reči koje vas samo distanciraju od običnog iskompleksiranog sveta.
NEĆE da glasaju za nekog “pametnog” koji zna neke reči za koje oni nikad nisu čuli. Neće.
Evo pogledajte Čedu, ko će njega da razume? Isti taj procenat koliko ima glasova.
Tako AV kada se “iznervira” kaže BRE. Govori jezikom koji govore i glasači. On je jedan od njih. On ih razume.
Inteligencija je adaptacija. To AV radi. Adaptirao se na rečnik svog glasača. Komunicira direktno s njima. Ako ste pametni i pristojni, nema šta da vas razumeju. Morate da se spustite malo na taj nivo koji je prihvatljiv i da koristite proste reči.
Tako i u prodaji. Kaže Mark Twain “Don’t use a five-dollar word when a fifty-cent word will do.”
Pričaj srpski da te ceo svet razume (ili marar klijenti).
Ovaj moj tekst neće svako razumeti osim nekog ko je malo više uključen u marketing, ali nije ni pravljeno za publiku koju ne zanima prodaja. Ali kada prodajete, morate da znate jezik vaših kupaca i da budete što jednostavniji, bre.
Na kraju…
Šta je u stvari Vučićeva tajna? Zašto On (Srbija) pobeđuje?
Pa vrlo prosto. Zna šta je marketing. Ume da ga koristi. I koristi ga. Aktivno. Stalno. Ne samo pre kampanje…kao opozicija. Nego konstantno. On je uvek u kampanji.
A opozicija će isto to reći kukajući: “On je stalno u kampanji”. Pa šta?! Pa naravno da jeste. Pametan čovek. Možda lud, ali pametan.
Jedini “kanal” koji opozicija ima je par nezavisnih dnevnih novina i nedeljnika, 25% pokrivenosti N1, i to je to. Dok god čekate da se bilo šta kroz tih par kanala promeni, nema od vas ništa.
Mlatite u prazno. Dok AV od vas pravi budale.
Nedavno se valjda Zoran Živković bunio kako strankama treba da se zabrani marketing, ili već tako nešto. Jer eto nije fer utakmica. Šta je poenta toga? Vi morate da imate sopstveni kanal promocije, Internet, ako ništa drugo, kao medijum. Ne možete da zavisite samo od tih par medija. Gde je vaših 80/20? Gašenje Pink i Happy frekvencije, REM, birački spisak. A onda Internet kao kanal.
A poruka je druga priča. Dobra poruka se lako i jeftino prenosi. Pogledajte šta je Beli uradio. To je ceo problem. Mlatite u prazno. Kad ste poslednji put čuli bilo šta od Saše Jankovića? Nema ga nigde. Ne postoji. Kako da glasate za nekog ko ne postoji?
Kako da čujete njegove ideje. A ako ih uopšte ima, da li je ta ideja nešto što ćete zapamtiti?
Ja i dalje ni jednu ideju nisam zapamtio. Dakle one su neupečatljive i nebitne običnom svetu, ne čuju ih, ne razumeju ih. Pričate sa zidovima.
Evo sad su napravili “neki takozvani logo” PSG-a.
Šta je, bre, ovo? Zar nemate neke psihologe koji rade testiranja? Vi svi u stvari totalno potcenjujete kompletnu advertajzing industriju. To je nauka starija od naše države. Od 1836. već…
Propali su, a nisu ni počeli. Dakle ako nisu u stanju nekog eksperta za komunikacije da nađu, nego rade sami…Ko je onda ovde lud? Vučić koji angažuje ljude s mozgom za te bitne stvari, ili ovi što hoće sve sami da rade jer misle da znaju. Ko je onda ovde lud?
Dalje…
Stalno kukate. Vučić ovo, Vučić ono..nepravda, bla bla. A ne radite ništa?
Samo se setite koliko su nas zasipali reklamama pre izbora, gde su sada?
Marketing se radi konstantno, a ne poveremeno. Marketing se radi. Podrazumeva da imate tim kreativnih ljudi koji osmišljava dobre poruke, dalje odvojen tim koji radi plasman.
STALNO.
I to tim ljudi koji se profesionalno bavi idejama, komunikacijom, a ne neki studenti koji nabadaju ideje u fazonu “ovo je super ideja”. Ej bre super ideja ima POZADINU, psihološku. Nema nabadanja.
Pogledajte tek ove iz DS-a. Šta oni rade? Ništa. Napravili par glupih video snimaka. Nemaju ni dizajnera normalnog. 21. vek je, šta vi pričate o inovacijama.
Treba vam dizajner za vizuelnu komunikaciju. O kakvoj vi inovaciji pričate?
Nemoguće da nemate jednu osobu koja zna dobro da radi video produkciju. Pa napravite YouTube emisije i snimajte se sami, pravite sami intervjue, pravite sami emisije, plasirajte to. Koliko košta dobra kamera.
Imate Natašu Vučković i Tamaru Tripić, njih dve se upečatljive, ubedljive, pametne. Gurajte njih. Nekog s energijom i da ima neku profesiju iza sebe, a ne da su ceo život samo političari i ništa drugo.
Od svih ostalih jedino su Boško Obradović i Jermić imali smisla za marketing i razmišljali da ga upotrebe, mada nisu to dovoljno pametno plasirali ili formulisali poruke. Ali opet, bar su razumeli značaj. Mada i njih nema više nigde.
Ne možete da prodajete ako se gadite prodaje i marketinga. Ubila vas sujeta. Evo pogledajte Raduleta. Spao na to da deli letke po Vojvodini? Ako je jedna lista treba vam jedna kampanja. Ali stalna. Jedna poruka. Orkestrirana. To je čemu služi marketing strategija…plan, koncept. Vi to verovtno uopšte nemate.
Plus se nadmudrujete s narodom koji razume samo prost jezik. Srbi vole vođe. Neće jednog od nas. Ni opozicija neće jednog od nas nego hoće svog vođu koji može da parira vlastima.
Ako nemate jednog čovek, nađite jednu Ideju. Ali veliku. Jedna dobra ideja može biti moćnija od bilo kog pojedinca.
Koliko su milijardi obećavali da stiže od Arapa ili od Kineza već. Hapšenje Miškovića. To su sve u tom trenutku bile po 1 ideja koje su se orkestrirano plasirale. I upalile su. Znači po par meseci tučete po jednoj ideji dok se ne zacementira i poruka ostavi kompletan utisak.
Koja je to poruka koju svako može da razume i primi, bez razlike u obrazovanju? Kada je nađete, TO je poruka koja treba da se gura.
Kako Vučić ume da promeni svaku temu za dan dva, a vi na jednoj niste u stanju da se zadržite…
Ne znate sa glasačima da napravite ličan odnos. Ne znate da skalirate vaše poruke i da ih proširite. A i nemate opipljive ideje. Gde je kreativni tim?
Gledajte malo seriju Mad Men i vidite šta je sve potrebno za uspešnu kampanju. Ceo tim ljudi koji se profesionalno, skoro na naučno-psihološkom nivou bavi prodajom.
Vi nemate ništa od toga, a borite se protiv čoveka koji razume moć marketinga i stalno ga koristi, dok se vi toga gadite i čekate da se nešto samo od sebe dogodi. Teško nama s vama.
Evo ajde daću vam pobednički slogan ako bude zajednička lista. Predobar je. Odzvanja u glavi. Sanjaće ga ljudi. Sramota me koliko je dobar.
…Ali dobro koga briga za njih više.
Ako imate biznis u kom vam je bitan marketing (a u kom nije?), onda ovih 13 lekcija možete ukrasti od AV-a. Garantovano će vam povećati prodaju. Uostalom…ne morate verovati meni, rezultati ovakve prodaje govore sami za sebe. Razmislite kako ih i vi možete primeniti u vašem poslu.
Leave a Reply