Pisao sam malo o velikim bankama i građevinskih projektima, ali lako je njima kad imaju onaj čuveni početni kapital. Šta će čovek bez početnog kapitala? A i što njima da pomažemo, i to džabe?
Moj deda-ujak me od desetog rođendana redovno pita “Jeli, a gde ti je početni kapital?” Verovatno jer sam mu tad tražio da mi umesto poklona daje pare, “pa ću ja sam sebi da kupim šta mi treba.” Skupljao sam tu rođendanske lovu za početni kapital. Sa 13 sam maštao da se pokrenem svoj fast-food i prodajem burgere, jer ako može McDonalds mogu valjda i ja. Na to me je još tada naložio Robert Kijosaki.
Nazad na početni kapital…
Lako je bankama i velikim kompanijama, oni ga već imaju. Šta i kako ćemo mi bez hrpe keša da uložimo? Pa ništa. I da imamo, odakle nam? Najbolje ništa da ne radimo dok drugi broje, mi metak u čelo, šta ćeš. Tako je suđeno, Bog dao novac pogrešnim ljudima…
To su laki izgovori.
Verovanje da su apsolutno neophodne pare da bi se napravile pare je razlog zašto toliko ljudi nikada ne napreduje i ne pokrene sopstveni posao.
Ne mora to da bude veliki biznis. Može i mali, pa da se razvije (danas pričamo kako). Ionako je svaki veliki biznis počeo kao mali. Pre nego što je skupio veći kapital da poleti eksponencijalno.
Novac pomaže, ali može i da odmogne. Jer i u poslu kada mislite da će samo “gruvanje” novca u barijeru da reši problem, samo bacate i grešite. Naravno, što više novca imate za pravljenje grešaka, to više prostora imate i za učenje.
Ali zapravo, često je prednost nemati. Tera vas da razmišljate kreativnije. Da pametnije upravljate (za sada) manjim resursima. Da smišljate bolje ideje. Kada nemate pare u džakovima, morate da smislite neki zaobilazni put do cilja. Bildujete mozak. Dakle, moćićete sa mnogo manje uloženih para mnogo više da obrnete. Vremenom više uopšte ne razmišljate ni o jednoj ideji koja zahteva (veliki) početni kapital, jer skapirate kako da pravite pare iz vazduha, samo na osnovu ideje i egzekucije.
Jedina prava prepreka je mozak. Mozak koji sebi kaže “E, jbg, nemamo pare, ništa… nema rešenja.” Umesto da se postavi magično pitanje… KAKO.
“Kako” rešava skoro sve probleme.
- Kako da dođem do više mušterija?
- Kako da smanjim nepotrebne troškove?
- Kako da povećam profit po klijentu?
- Kako da prodam više ovoga ili onoga?
- Kako da radim manje, a zaradim više?
- Kako da me kupci više preporučuju, i to samoinicijativno?
Najbolje je uzeti lepo papir i olovku, što veći prazan papir. Pa crtate, zapisujete dok mozgate. Kocke, trouglići, pa podvlačite. Nosite malu svesku ili rokovnik da zapišete sve ideje, pa i one glupe, jer se one ne jave uvek baš dok aktivno razmišljate, nego izlete podsvesno u sred dana. A ako ih ne zapišete, možete odlične ideje da zaboravite.
Kad god se usudimo da pitamo sebe “Kako”, mozak počne da smišlja razna rešenja, postavlja milion pitanja, primećuje, čujete, vidite i pitate stvari tokom dana, koje inače ne biste primetili, jer su se upalili određeni receptori. Mozak se baci na posao i podsvesno, pa se najbolje ideje dogode u dubokom snu i ujutru nam svane najbolja ideja.
To pitanje “kako” vremenom postane rerfleksna navika. Naviknete se da na svako pitanje nađete odgovor. Počnete da očekujete, jer se to podrazumeva, da umete da nađete šta treba. I kako rešite sve više problema, steknete sve više i više samopouzdanja. Postajete sve kreativniji. A onda se vremenom prirodno nakupi i mnogo više kapitala. Koji tada za vaš posao već postaje skoro potpuno nebitan, jer možete i bez njega.
Posao ste razvili, bez da ste uložili milione, avione, kamione. Nego ste uložili mozak, malo kreativnosti, i puno, puno rada. Čekićate dok ne zakucate. A posle svaki ekser iz prve zatvorenih očiju.
Skrećem malo s teme, ali ipak, dobar stav je PREDUSLOV za dobru prodaju.
Google je #1 sajt na svetu zato što rešava probleme, stotinama milonima ljudi, svakog dana.
To treba da radi i vaš posao, jer svi smo mi u stvari u istom poslu — poslu rešavanja problema.
Idemo dalje…
Imate mali biznis.
On ide kako ide. Znate trenutno stanje.
Vi ste frizer, ili pet shop, ili kafić, pekara, ili eto prodajete sendviče i burgere, možda ste vodoinstalater, možda prodajete mobilne telefone, imate teretanu ili ste agencija za nekretnine. Možda ste zubar, doktor s privatnom praksom, ili skupljate zdrave travke na Kopaoniku i prodajete čajeve.
Nije ni bitno.
Svi nešto prodajemo, robu, uslugu, ili oba. Svejedno.
Sad je pitanje kako da unapredite taj “mali” biznis. Kako da povećate promet i profit. Kako da dođete do većeg broja mušterija.
To je poenta i svi to hoćemo.
MUŠTERIJE. KUPCI. KLIJENTI. POTROŠAČI. Kako god da ih zovemo. Sve se vrti oko njih i ništa se ne događa dok neko nešto ne kupi.
Za glavni primer ćemo uzeti Frizerski salon (ali ovi saveti važe za 90% malih biznisa)… uzećemo frizerski salon jer je moj frizer Sale… legenda frizerskog asfalta. Čovek šiša svetski, a naše (što kažu ljudi, kupujmo domaće).
Uglavnom, evo zašto je Sale odličan primer.
On ne radi nikakav marketing (za sada) i ljudi dolaze isključivo na preporuku (što jeste najjači marketing, jer vas neko drugi proda, ali je i nepouzdan i ograničen metod).
Retko kad neko ušeta s ulice, kao ja, jer mi je usput pa “aj na trojku sve” i baš me briga gde se šišam jer ne vidim odmah razliku. Ali ne… Sale je predložio ipak kao neku frizuricu, da to bude malo lepše. Pa nek ide život, posle može na ćelavo ako ne ispadne kako treba. Ali tu sam se zeznuo, jer Sale tako dobro šiša da ja sad ne smem nigde drugde da se ošišam i da hoću!
Evo, moja žena kaže (testimonial) “Od 30 frizera kod kojih si bio on jedini zna da te ošiša lepo. Ruke mu se pozlatile.” I zašto Sale ne bi imao i sajt na kome će lepo prikazati sve te dobre preporuke?
Međutim, on ne radi marketing za nove kupce, kao ni i aktivnu prodaju postojećim kupcima. Zato njegov posao ne može da raste. I ne može da raste BRZO, uprkos preporukama. Jer kod marketinga na preporuku, ako se ne iskoristi početni “zamah” onda kao da ga ni nema (ali o tome malo kasnije… kako iskoristiti “od usta do usta” marketing).
I šta sad Sale da radi? U jednom trenutku, kada nema dovoljan i stalan priliv NOVIH mušterija, trenutni klijenti se o’lade i neće više da ubeđuju svoje prijatelje i prodaju za vas. TO je problem. Zato marketing od usta do usta ima ozbiljna ograničenja, jer potpuna kontrola priliva novih mušterija nije kod vas, već kod postojećih mušterija.
Kako on da dovede veći broj novih mušterija, kako da iz tih istih mušterija izvuče veći profit (a da bude win-win svima, i njemu, i novim i starim mušterijama)?
Odgovori na ta i slična pitanja su ispod…
Koristićemo Saletov frizerski salon kao glavni primer, ali je isto primenjivo i kod drugih malih biznisa. Naravno, to što je biznis “mali” ne mora da znači da je slab, naprotiv, može i treba da bude jak kao zemlja — tako što ćete vi imati više kontrole.
Evo kako…
1. Uklonite (bar) glavne barijere za rast
Prvi i glavni problem i barijera je strah od prodaje.
Sale, kao profesionalac, ne voli da prodaje. On se fokusira da odlično šiša, ali mu je neprijatno da prodaje. Ne voli da prodaje. Ne voli prodavce. Jer i njega gnjave, pa ne želi i on ljude da gnjavi. On veruje da je prodaja “gnjavaža.” I u pravu je! Jeste gnjavaža kada ljudima nudiš nešto što im ne treba, ne vide da im treba, i nije relevantno za njihove želje i potrebe. Relevantno znači “Šta će meni to?”.
Sale poštuje svoje klijente, a duboko poštuje i sebe. Ne želi da se spušta na taj “nivo” prodavca, ali želi da prodaje i zarađuje više.
E, pa ne može!
Ne ide tako. Nema veće zarade bez veće prodaje, i nema veće prodaje ako uopšte ne prodajete. A sigurno loše prodajete ako vam se gadi, ako vas plaši i ako ne volite prodaju, jer onda ne prodajete sa samopouzdanjem.
Mi smo svi prodavci. Hteli to da priznamo ili ne. Svi mi prodajemo nešto. Stalno, po ceo dan. Nema veze da li ima finansijske transkacije ili ne. Prodajemo sebe za bolji posao, da ubedimo nekog u nešto… prodajemo mužu, ženi, dečku, devojci, detetu, prijateljima… prodajemo ideje, ubeđujemo ljude da urade nešto kako mi želimo ili, još bolje, da žele da urade onako kako mi želimo.
Stalno nešto prodajemo da bismo preživeli i bolje živeli, jer prodaja donosi novac, a novac sve ostalo. Možda i nije sve u parama, jer ima nešto i u lovi. Pare rešavaju 95% problema, a šta ne reše, za to biste se teško snašli i bez njih. Ako mislite da “nije sve u parama” samo pravite još izgovora, idite onda odavde. Ovaj blog nije za vas.
Elem, ranije su ljudi išli u lov, pa jedeš šta ubiješ ili posadiš… danas je najjače oružje umeće prodaje i to je bazuka iz koje se puca… to je bolji alat od najjačeg traktora i plodnih njiva. Ali, hteli ili ne, svi moramo u lov, osim ako smo iz neke dinastije koja nas finansira i hrani. Dakle, razmišljanje da “ja neću da prodajem” je skoro kao da kažete da nećete da hodate, a imate funkcionalne noge, ili kao da nećete da dišete. Samo kada uopšte nećete da prodajete, sporije umirete. Čim ste pokrenuli svoj mali biznis, znači da ste ušli u ring i da ste spremni da prodajete, ali ne možete na pola. Ili prodajete do kraja, ili gasite biznis…
Velika je greška ako mislite da su samo profesionalni prodavci “pravi” prodavci. To je ona asocijacija da je, pravi prodavac samo prodavac automobila, osiguranja, ili komercijalista po većim firmama, ili ovi što prodaju Kirby od vrata do vrata i oni iz top-shop-a. To je zabluda.
Svi smo mi prodavci.
Zašto bežati od toga?
Osim ako prodajete loš proizvod, koji šteti ljudima i koji je protiv njihovih najboljih interesa, zašto biste se stideli prodaje?
Pomažemo ljudima da dobiju nešto što već inače žele, samo možda još nisu toga svesni. Uostalom, ljudi VOLE da kupuju. Kupovina je sreća. Malo adrenalina, dopamin, štagod. Ljudi vole da naprave dobar izbor pri kupovini, da se osećaju da su napravili pametnu odluku i kupili dobar dil. Kada ljudi ne bi voleli da kupuju, pa ništa osim najosnovnijih namirnica i generičkih-praktičnih proizvoda ne bi ni postojalo. Kada ljudi ne bi voleli da kupuju, pa opstao bi komunizam.
Da zaključimo ovaj elaborat… Strah od prodaje je prvi i osnovni problem kod većine malih biznisa. Da li je to i vaš problem?
Jer kada se ne bi toliko plašili prodaje, već bi odavno radili BAR NEKI VID MARKETINGA. Malo je profesionalaca koji toliko dobro obavljaju svoj posao da kompletan biznis može da im bude baziran isključivo od usta do usta. Jedino da prodajete jako skupu uslugu (plastična hirurgija npr.), pa da i sa malim brojem klijenata, samo na preporuku, imate odlične rezultate.
Čak i takvi poslovi (kojima je ceo marketing na preporuku) su retko kad skalabilni i obično zahtevaju da čovek radi 20 sati dnevno jer nema ko da ih zameni. A to nije biznis. To je posao. Biznis je kada vi možete da odete na 10 dana i da nije sve propalo i da ste i dalje zarađivali pare. Sve ostalo je samo dobro plaćen posao. Naravno, ne može svaki posao da se pretvori u biznis, ali možete bar delove posla da gurate u tom smeru.
Da se vratimo na Saletov frizerski
Istina je da, kada imate odličan proizvod (kao što Sale ima), time što ne prodajete, vi zapravo oduzimate ljudima tu sreću kupovine. Vi im kradete sreću koju su mogli, a nisu iskusili. Vi ste u stvari sebični jer niste ni probali da ih usrećite tako što ćete im ponuditi nešto što žele (a nisu ni znali da će ih vaša ponuda zainteresovati, jer nisu znali da postoji, što je prvi korak, da ih obavestite).
Koliko ima ljudi sa lošom frizurom ili nezadoljnih sa trenutnim frizerom? Puno. Svako ima kosu. To je “mass-market” proizvod. Svi ti ljudi mogu da se usreće i da se osete lepšim sa boljom frizurom. Dakle, ne-prodaja, ne-reklamiranje i ne-marketing je loš odnos i prema postojećim i prema potencijalnim klijentima.
Strah od prodaje takođe znači da vaš posao ne može da raste jer vi, u stvari, duboko u sebi, ni ne verujete da zaslužujete više.
A to nije tačno.
Jer nije u redu da tamo neki trange-frange Indijanci frizeri šišaju ljude kao Ovce samo zato što PRODAJU (rade marketing), dok profesionalci poput Saleta moraju da gube vreme i živce sa državom i dažbinama.
Nažalost, uglavnom je tako…
Pametni ljudi koji su dobri u svom poslu su skromni i neće da se hvale na sva zvona, dok ovi što nemaju veze s mozgom će da stave ključeve od bembare na sto, dva ajfona, doktorat i sobranje. Ali njih nije blam da prodaju, i samo zato im ide mnogo bolje u životu. Uostalom, koga je još skromnost dovela daleko?
Skromnost je vrlina malih ljudi.
Ja sam genije. Eto, priznajem.
Ljudi vam veruju ako vi verujete u sebe, pre svega. A nema prodaje bez poverenja. Dakle, vaša skromnost blokira prodaju. Ako ste vi zaista dobri u svom poslu ili zaista imate dobre proizvode, dobru uslugu i vaši proizvodi vrede, zašto oko toga biti skroman? Nije dovoljno što vas guši konkunrecija nego im još pomozite pa udavite sami sebe.
Uglavnom… Sale se ne reklamira zato što ima naučenu averziju od prodaje, i to je njegova #1 barijera rasta. ISTI je razlog za hiljade drugih malih biznisa.
#2 razlog za ne-reklamiranje je “ne znam kako”
Ali ne znati nešto nije izgovor. Pa niko nije naučen rođen.
Postoji Google. Čarobna mašina koja zna sve odgovore. Google sve zna.
Ozbiljno. Ne postoji stvar koja uz dovoljno udaranja glavom u tastaturu ne može da se izgugluje.
Ne mora to da bude neki veliki marketing. Bitno je početi od bilo čega. Jer nešto je više nego ništa. Jedan je više nego NULA.
Ali pre toga… treba izbaciti ideju da je PRODAJA nešto loše. Pogotovu kada prodajete dobar proizvod. Verujte u sebe, jer do tada neće niko drugi. Niko nije rođen prodavac, nego neke ljude život nauči, ili naučite sami… uostalom kao bilo šta drugo. Kao pisanje, čitanje, vožnja, kuvanje… Samo krenite, već danas, pa dok ne provalite šta radi bolje, a šta slabije.
Ako vam proizvod ipak nije dobar, pa prodajte neki drugi, ili ozbiljno unapredite postojeći… ne da bude dobar, nego da se tuku ljudi oko njega. Ako se zadovoljavate sa “dobar je” onda džabe. Niko ništa neće da preporuči sa “nije loše”, osim ako ih neko PITA kako je. Dakle, preporuka se dobija samo na ODUŠEVLJENJE. Onaj WOW efekat.
Ni najbolji marketing na svetu ne može da prevažiđe loš prizvod i lošu ponudu. Govna su govna, možda prodate nešto, ali to nije plan za dugoročno bogaćenje. Pre ili kasnije, propadate. Tu je problem što Internet može da sahrani vaš posao ako je loš proizvod. Možda vi nećete da budete na Internetu, ali Internet neće zaobići vas. Dovoljno je da se pojavi nešto negativno o vama na Ana.rs i da izlazi kao prvi rezultat kada vas neko traži… i bog neka vam je u pomoći. Osim ako imate i svoju priču i svoj sajt i preporuke na sajtu, da može da se čuje vaša strana priče, a ne da tumarate i da vas lupaju kao ping pong lopticu.
Konkretno, ovaj strah ili averzija od prodaje se manifesuje na više načina, a dva su glavna.
Prvi način je da ne radite marketing jer mislite da to rade samo neki slinavi prodavci prevaranti, a da “dobri ljudi” poput vas, ne bi radili tako nešto pokvareno. Jer “prodavci su loši ljudi”, a ja ne želim da budem loša osoba. To govori podsvest. Lošom predstavom o prodavcima, onemogućujete sebi da (uspešno) prodajete.
Drugi način je da ne usrećujete vaše postojeće mušterije.
Ako krenemo od pretpostavke da je kupovina sreća, onda je način da još više usrećite postojeće mušterije to što ćete im redovno prodavati sve više i više i više i više. A što oni više kupuju, to će vas radije preporučivati (da bi njihovi prijatelji mislili da su oni pametni, uspešni itd.). Te DVE manifestacije ove barijere protiv prodaje su milioni i milioni i milioni propuštenih para. Možda ne za jedan mali biznis, ali kad se svi saberu, milijarde su u pitanju.
Kako da prevaziđete to što “ne znate” i ne volite prodaju i da lično prodajete?
Evo lak način…
Uzmete papir i olovku, svako jutro i svako veče, na papiru A4 formata, slovima normalne veličine, napišete sledeće 5 kratke rečenice:
Ti voliš prodaju. Ti voliš da prodaješ. Ti si odličan prodavac. Ti imaš odličan proizvod. Ljudi obožavaju da kupuju od tebe.
I tako jedno 20 puta, koliko stane na papir. Pa to sve još jednom pročitate naglas, da još pojačate efekat.
Onda uveče uzmete isti taj papir, i napišete sve isto to na drugoj strani. Pa opet pročitate naglas pred spavanja. I tako 30 dana, svakog dana.
Vidite šta će da se dogodi. Što bi rekla legendarna Kosmodisk baba — “Zvuči šašavo, ali mene leđa više ne bole!” Zvuči šašavo, ali usraćete se od love.
Probajte 30 dana s A4 papirom ove rečenice, dok ne uđe u podsvest. Gomila ideja za prodaju će vam pasti na pamet u tih 30 dana, i ljudi će početi da kupuju više… automatski. Jer ćete zračiti pozitivnom prodajnom energijom.
Kako bi to izgledalo u primeru frizerskog salona? (Da više usreći postojeće mušterije time što će kupiti više od njega).
Recimo, ja odem jednom mesečno da se ošišam. To je 30-45 minuta prilike za prodaju. To je 30-45 minuta totalne pažnje. A PAŽNJA je svakim danom sve skuplja. KO još obraća pažnju negde duže od par minuta?
Dakle, 37 minuta totalne pažnje (jer ne mogu da blejim u telefon).
Može čovek da mi proda neki gel (iako ga ne koristim, ali mogao bi da mi proda ideju… “ma probaj, čoveče, ovo uopšte se ni ne vidi da je gel, pa to je u stvari vosak koji ti jača koren kose, vidiš kako ti je kosa nikakva, oćelavićeš, brate, jer naša voda ovde u Srbiji je puna kamenca, a ovaj vosak ti održava… bla bla…, evo vidi staviću ti, pa ako ti se svidi javi kod mene ti je to mnogo jeftinije i ovakav nema nigde da se kupi u slobodnoj prodaji… ovaj vosak ne radi [negativno], kao drugi voskovi, zato što sadrži [neki tajni sastojak]).
Ako ne gel, sigurno ono protiv peruti, ili možda neku kremu za lice. Ili možda nešto za opadanje kose… meni ne opada, ali imam drugare kojima opada! A ja verujem Saletu, pa bih prodavao za njega nesvesno sledeći put kad vidim prijatelje koji gube kosu. Čak i da nemam ni poverenje, ni nepoverenje, u najgorem slučaju poznajem ga. Ljudi kupuju od onih koje znaju, kojima veruju i koji im se sviđaju. To je jedini razlog zašto “brending” reklame donose rezultat, jer kada uđete u radnju nešto da tražite, a 50 puta ste čuli ili videli reklamu (koja može da bude i totalno neutralna po kvalitetu), ipak ćete pre izabrati taj brend jer ste ČULI za njega. Manje je nepoznat, manje je opasan i rizičan izbor tog proizvoda. Dakle pre ćete kupiti od nekog koga čak i okvirno poznajete, nego od nekog o kome ništa ne znate.
Možda da me pita gde mi se šišaju prijatelji, pa bih nekog nagovorio da ide kod njega… da mi da neki poseban vaučer za 5 prijatelja kojima to mogu da dam kao “Šišanje na poklon” … dakle, da JA mogu nešto da učinim svojim prijateljima, a ne Saletu. Win-win za sve. Ko još ne voli poklone?
Ovo je obrnuto od onog “dovedi 5 prijatelja i TI ćeš dobiti besplatno šišanje [ubacite vaš proizvod ili uslugu ovde]”… to je potpuno kontraproduktivno. Jer ja ću nevešto prodavajući tebe, za sopstveni interes, ogaditi sebe, tebe i tvoj proizvod ili uslugu drugima, time što ću ih smarati da im zapravo oduzmem nešto. Umesto da svojim prijateljima dajem, ja pokušavam od njih da uzmem (za sebe džabe, na primer, šišanje).
Ne pričamo ovde o nekom fast-food agresivnom marketingu za loš proizvod, koji samo dovlači ljude, a ne može da ih zadrži. Pričamo o ljudima kojima mali biznis već funkcioniše isključivo na preporuku (znači da su kvalitetni), i kako njihov posao, kroz marketing, može da se KATAPULTIRA.
Vi najbolje poznajete vaše kupce i šta bi oni još mogli da požele, a što im vi možete prodati. Tako da neću dalje da nabrajam sada ideje.
Kad sam već spominjao “od usta do usta” marketinga…
Preporuka je najjača na početku. To je kao kada puštaju raketu u svemir. U početku ide kao blesavo, najjači mlaz, najviše energije.
Kada kupimo neki proizvod, najsrećniji smo TAJ DAN I TIH DANA… tad ćemo svima da se pohvalimo… tad će svi da primete. “Au brate, jel si se šišao? Nešto drugačije?” … “E da, tu kod Saleta, znaš tamo kod onog, pa levo, e tu… ekstra je… evo baš mi je dao ovaj vaučer, idi probaj, prvo šišanje je potpuno besplatno ali moraš da iskoristiš do 15. februara.”
Bez vaučera, ne bih imao motiv da ga nagovorim da ode. Bez “prvo šišanje potpuno besplatno”, on ne bi imao motiv da proba i da rizikuje. Ovako ima moju preporuku, plus je bez rizika. Moj motiv da nagovorim je što tražim sopstveni interest, da prijatelju učinim nešto. Zašto ljudi kupuju poklone jedni drugima? Da li je materijalno ili emocionalno davanje, nije bitno. Lepo je davati. Širi se dobra karma.
“Ali možda on iskoristi da se ošiša besplatno i više se nikada ne vrati”
PA ŠTA. Neka iskoristi! Ako niste spremni da izgubite, niste spremni ni da dobijete.
Neka se njih 5 od 10 više nikada ne vrati i iskoristi “džabe.” Ali njih 5 će postati dugoročni klijenti. A i častiće nešto. Neće biti “totalni gubitak.” Drugo, njih inače zakažete kada imate prazan termin.
Ti koji su dobili džabe šišanje (ili neku drugu uslugu koje ste spremni da se odreknete u korist novog klijenta), oni će osećati da vam duguju nešto. Oni će se zato vraćati, redovno, religiozno (ako vam je i dalje dobar proizvod), i to nije sve. Iako će sledeća šišanja plaćati, ipak će se osećati da su vam dužni to jedno šišanje. Oni će vas glasnije preporučivati nego neko ko se ne oseća dužan. Ostaviće pozitivan komentar na fan stranici, lajkovaće stranicu itd. Imaćete višestruku korist.
U svakom slučaju… Od suštinskog značaja je momenat kada se hvata preporuka. Zadovoljstvo i iskustvo mora da bude SVEŽE. Proizvod ili uslugu s kojom ste zadovoljni preporučićete TIH DANA. Posle samo opada.
Kasnije preporučujete samo ako neko baš izričito pita “e, gde se ti šišaš inače?”… A ne pita više niko, jer se ljudi naviknu… na vašu novu košulju, kola, sat, frizuru, telefon, nokte (Gde si radila nokte?!), ili kad smršate naglo…
Znači, ako stavim protezu, svi će da pitaju “gde si stavio, koliko si platio, itd.” kada me prvi put vide. Drugi put više niko ništa ne pita, samim tim ne postoji više prilika za preporuku, osim ako lično ne pokrenem temu. Dakle, šanse su vremenom sve manje i manje, do trenutka kada više ne postoje.
Zato je neophodno da postoji KONSTANTAN PRILIV NOVIH LJUDI iz nekog drugog kanala. Jer jedino tako postoji i konstantan priliv ljudi na osnovu preporuka. Ako vam dolaze novi ljudi preko nekih drugih kanala, onda će vam dolaziti DODATNI ljudi na preporuku ovih prethodnih.
A evo LAKŠI način za preporuku bez da zapravo moram i jednu reč da kažem: Lajk na stranici.
Lajkujem Fejsbuk stranicu (jer ljudi koji veruju u svoj proizvod će lepo napraviti i fan stranicu da podele tu radost sa svetom i pomognu ljudima da budu srećni kupujući njihove sjajne proizvode)… i onda kada lajkujem, frizerski salon onda može da se reklamira MOJIM PRIJATELJIMA, koji će videti (podsvesno) da sam ja lajkovao. Pa ako hoće da odu da se šišaju tamo, nazvaće pa će pitati, ili će prosto da odu… jer će imati automatsko poverenje, na osnovu “tihe” preporuke prijatelja, koji je već “fan”. A poverenje je srž prodaje. Bez poverenja, teško je prodati. Ljudi kupuju od onih koji im se sviđaju, koje poznaju i kojima veruju. A LAJK je 3 u jedan. I preporuka i sviđanje i poznavanje. Magija.
Zato je drugi korak upravo taj, da napravite bar NEKO prisustvo na Internetu, a najlakši način za većinu malih biznisa, je fan page na Fejsbuku. Drugi korak je sajt, ako ga još nemate. I da ga imate, verovatno mu je potreban remont, pogotovu ako ste ga pravili “čisto da ga imate” i jer “sad svi to imaju” pa da imate i vi. Ako vam sajt do sada nije dovukao značajan broj novih klijenata, onda svašta ne radite kako treba, ali o tome više drugi put.
Idemo dalje…
2. Napravite Facebook fan page (I sajt, i Instagram profil)
Da li vam je (zaista) potreban sajt? Ukratko — DA!
A fan page? APSOLUTNO.
Instagram? Možda.
Ima biznisa kojima je Instagram gubljenje vremena. To je obično proizvod ili usluga koji nisu vizuelni. Na primer, vi ste knjigovođa. Šta će vam Instagram. Ali frizerski salon, gde je PROIZVOD VIZUELAN (frizure), i gde nema šta mnogo da se piše (mada uvek može svašta da se iskopa), e, tu je Instagram ubica. A Facebook je još bolji. Facebook je još bolji jer na Facebook-u ima sve manje vizuelnog sadržaja, tako da sve što izgleda kao da je pravljeno za Instagram (vizuelno) će često da prolazi još bolje na Facebook-u.
Konkretno, frizerskom salonu sajt nije neophodan. Ali ga treba imati. Jer bez sajta, marketing vam nije kompletiran. Na Facebook-u i Instagramu je ograničeno to što morate da pratite njihov format, dok na svom sajtu diktirate tempo. Sa sajtom je to sve profesionalnije i zvaničnije, čak i za frizerski salon. Što vam je bolja “prodaja” to više možete usluge da naplaćujete i da ljudima bude potpuno prihvatljivo jer imaju utisak da kupuju “premium” proizvod. Draže im je da plate više jer, opet, srećniji su sa svojom kupovinom. Ali o cenama nekom drugom prilikom.
Za sada je poenta, nemate sajt, nemate fan page, nemate instagram… zašto? Blam vas je prodaje. Prevaziđete to. Pa sledeće pitanje… šta da pravim prvo? Odgovor. SVE. Ne razmišljajte puno, nego se bacite na posao.
Razmišljanje treba da bude sledeće… NULA i JEDAN.
JEDAN, imate fan page. NULA, nemate.
JEDAN, imate sajt. NULA, nemate.
JEDAN, imate instagram (ako vam treba), NULA, nemate.
To je to. Kako se pravi fan page? Google zna. Kucajte how to + pitanje i otvorite 10 tabova, naćićete. Ako ne znate engleski (naučite), a tu je i Google Translate sa Chrome ekstenzijom pa vam sve prevodi. Snalaze se ljudi tako i sa kineskim i japanskim pa snaćićete se i vi. Facebook ima svoje tutorijale za sve i svašta. Nije naučna fantastika nego upornost.
Fan page je džabe. Od toga je i najlakše krenuti. Frizerski salon, na primer, treba da napravi fan page “Frizerski salon [ime salona]”, pitaće vas i za URL-ekstenziju… na primer facebook.com/imesalona … što je odlično, jer tako ćete posle moći da share-ujete link lepše i izlazite na Googlu (ako još nemate sajt).
Stavite profilnu fotku (neki logo ako imate, a treba da ga ima svaki biznis), i “cover” sliku (ona gore što ide). Ali da ne objašnjavam ovde sad dva sata, Googlujte “how to set up your fan page” pa ćete naći neke dobre savete konkretno za to.
Bitno je da imate broj telefona jasno, adresu tačnu, radno vreme, profilnu i cover sliku. To je osnovni paket. Napišite i neki opis “Muško ženski frizerski salon [ime salona]” (samo izbacite zagrade naravno). Da je jasno šta ste, šta nudite i za koga.
E sad, uzmete neki dobar mobilni sa dobrom kamerom (ne mora da bude perfektno, opet, nula i jedan. Jedan, imate slike, nula, nemate. Treba početi.), zatim, slikate frizure kad god hoće klijent da vam dopusti, naravno ne mora njima lice da se vidi, a i inače bi verovatno želeli da se uslikaju u salonu i mogu da vas taguju (na Instagramu). Treba da dajete frizurama neko Ime, ako možete. Smislite nešto kreativno, što da ne, kao umetnička dela. Sad pravite sadržaj koji će se plasirati.
Fotku malo sredite, ne treba vam photoshop. Odete na Canva.com, to se lako nauči. Napravite profil (besplatno), uploadujete fotku, kliknete “Facebook post” i on automatski iseče na dimenzije koje odgovaraju za vaš fan page da kačite kao običan post.
Hvala bogu pa postoji Google. Samo kucate “canva tutorial” pa ima i na YouTube-u milion klipova.
U svakom slučaju, ako imate bilo koji vizuelni proizvod, Canva će vam trebati. Šta god hoćete da naučite, samo kucate to nešto + tutorial i eto rešenja. Nije naučna fantastika pronaći, ali ljudi misle da je to nemoguća misija. Ko traži taj nađe. Pobogu ako je naučio onaj Julius Yego da baca koplja preko YouTube-a i osvoji olimpijsko zlato, pa naučićete valjda i vi da napravite fan page.
Kad imate fotke, kačite ih na fan page i pozovete svoje prijatelje da lajkuju stranicu. To je već dobar potez. Ako nemate prijatelje, što je malo verovatno, onda druga taktika. Ali o tome posle. Bitno je da ste vi napravili promo materijal, za početak. Ali neće biti baš identično za svaki mali biznis.
Zato evo primer kome treba fan page, a kome treba i fan page i sajt i Instagram profil. I objašnjenje zašto. Nema svaki biznis isti potencijal što se Internet reklamiranja tiče, neke je lakše reklamirati, neke malo teže.
Kako god, već radite taj biznis i treba da izvučete maksimum kapaciteta umesto da ne radite nikakav marketing. Evo primeri (i ako to nije vaš biznis, može vam biti koristan svaki primer).
Frizerski salon
Sva tri. Jer je vizuelan proizvod. Kada puštate reklame na Fejsu, ljudi će da vam Googluju salon. Dobro je da napravite zakazivanje i preko sajta (vodi na email), jer manje ljudi će da vas ometa u sred posla. Preko sajta možete da prikupljate ljude na Pixel (to je nemoguće bez sajta). Naravno, možete da preživite i bez sajta, ali je profesionalnije da ga imate, jer imate veću kontrolu. Može konkurencija da vam prijavi fan page pa da vam ga banuju pa da se namučite dok ga vratite. Zašto rizikovati bez sajta? Ako ste malo kreativniji, preko sajta možete da imate blog i da pišete tekstove o različitim frizurama, saveti za negu kose, i da kačite dodatne fotke. Možete i da imate “zahtev za termin” ili “rezerviši termin” (termin zvuči skuplje nego “zakaži šišanje”… jer termin podrazumeva da je u pitanju neki specijalni tretman, dok “šišanje” zvuči obično.
Povećavate brend salona time što imate sajt koji izgleda skupo. Neko ko vas Googluje će lakše da vas nađe i biće profesionalnije nego da prvo dođu na fan page umesto na sajt salona. Kada otvorite drugi ili treći ili četvrti salon po redu, bolje je da imate sajt gde prikazujete brend i sve lokacije.
Dakle, ako ikada planirate rast, bolje je da imate sajt. Lakše je tako i da pratite “konverzije” jer možete da računate broj telefonskih poziva (kada ljudi kliknu na broj telefona na sajtu) ili zakazivanja preko forme (ovi što prvi put dolaze). Preko sajta možete i lakše da promovišete određene “specijalne ponude” koje treba duže da stoje (za nove klijente), nego preko fan page-a na kojem novi sadržaj stalno “gazi” preko starog.
Instagram je neophodan za vizuelne proizvode jer se slike najlakše “guraju” preko Instagrama. Tu takođe ima i više ljudi s novcem jer mogu da dangube na Instagramu i da se izdeprimiraju kako tamo neko živi mnogo bolji život od njih (više su nesigurni i više će da kupuju proizvode i usluge koje imaju veze sa ulepšavanjem). Dakle, sva tri. Po prioritetu, fan page, instagram, sajt na kraju.
Salon za masažu
Sva tri. Prvo sajt, idealno. Jer ćete imati cenovnik i spisak proizvoda. Dodate blog, pa pišete o tipovima masaža, zašto je masaža dobra, kako da se opuste, saveti za meditaciju, koristi od meditacije, koristi od masaže, kako da otklone bol u leđima itd.
Na sajtu, svaki tip masaže može da ima svoju stranicu, pa na nju šaljete posete sa fan page-a i to “boostujete.” Samo bez previše “kože” na fotkama da ne ispadne da je golotinja, jer Facebook to odmah banuje.
Vama će fan page da bude motor za posete. Faktički većina sadržaja koje budete kačili će biti linkovi ka sajtu salona, a svaka stranica sajta na dnu ima dugme “Zakažite vašu masažu” (jer ljudima je bliže ono što već poseduju, pa zato “vašu” dodajemo na dugme) ili možda “Zakažite tretman”. Druga opcija je “Zakažite kraljevsku masažu” ako su na stranici za “kraljevsku masažu” ili “Zakažite Royal Masažu za Parove” na primer.
Možete da kačite zen citate za opuštanje i kao meditaciju i lični razvoj na fan page, to će uvek neko da share-uje. Instagram vam u suštini nije neophodan. Bitniji je sajt, jer će ljudi da Googluju salon (nakon što ga vide na fejsbuku) da vide da li mogu da nađu neku recenziju, fotke, lokaciju, cene. Čak i bez Instagrama profila, vi možete puštati reklame na Instagram preko Fejsbuka, a te reklame vode ka sajtu i ponudi.
Ne treba preterivati sa bilo kakvim akcijama u prvom planu i od starta, zapamtite, nula i jedan. Bitno je da vas ima, za početak, to je dovoljno. Tek kasnije ako ne ide i ljudi slabo reaguju, možete da smišljate nešto dodatno kako biste privukli ljude s atraktivnijom ponudom, boljom reklamom i slično. Ono što merimo je prosečna cena akvizicije novog klijenta.
Razlog zašto je salonu za masažu bitniji sajt nego frizerskom salonu je što je masaža često skuplja (u proseku), samim tim je veći finansijski rizik, pa će ljudi tražiti dodatne znake poverenje koje će dobar sajt moći da im pruži.
S obzirom da se skoro 70% pretraga radi na telefonu, jako je bitno da je sajt “responsive”, što znači da podjednako dobro radi i izgleda na svim uređajima.
Knjigovođa
Fan page je potreban samo kako biste “kačili” blog tekstove sa sajta. Fan page dakle služi samo kao kanal promocije odakle ćete dovlačiti ljude ka sajtu.
Sajt je ovde primaran… treba da piše koje su usluge, lokacija, zašto ste bolji. Ali tome malo ko veruje.
Najbolji način da steknete poverenje, demonstrirate da ste “expert” u vašoj oblasti i zainteresujete ljude da rade sa vama… je taj što ćete kroz blog i savete pomoći ljudima za džabe (to je bukvalno isto kao što ja radim pišući ovde.)
To je način stvari da ih uverite u vašu stručnost i da ih zainteresujete za više (kliknuće dalje sa bloga na sajt ko želi da vidi vaše usluge). Kao knjigovođa tu imate pregršt materijala jer vaši potencijalni klijenti imaju milion stvari koje ne znaju i na koje im trebaju stručni odgovori.
Obrnuto je da ljudi direktno dođu preko Google oglasa kada kucaju “knjigovođa beograd” (na primer), izađe vaša reklama. To je isto odlično, ali ne može bez sajta. Za knjigovođe Instagram je u suštini nepotreban.
Autoperionica
Instagram i Facebook, pre svega.
Vidite na primer ako ovi ekstra rade celu priču… pre svega zato što imaju dobru priču (Titanium auto perionica). Pogledajte im fan page.
Vidite ako možete mušterijama da uslikate auto (izbrišete tablice) u fazonu pre i posle pranja kod vas.
Za ovakve poslove bolje radi offline marketing klijentima koji već dolaze. Dobro je napraviti blog, pa pisati o tome kako se auto oštećuje kad se retko ili loše pere itd. Mass market je proizvod, svi moraju kad tad da operu kola. Reklamirajte lokalno ljudima koji žive bliže.
Napravite bazu korisnika, dajte ljudima nešto na poklon nakon prvog puta što peru kod vas.
Lupite im pečat, svako deseto pranje džabe. Dajte im vodu za stakla na poklon kad skupe dovoljno poena. Nagrađujte ih i bez obaveza (kao ovo za deseto pranje). Da dobiju više nego što su očekivali. Pa da se osećaju da vam duguju.
Probajte da im uzmete email adresu, pa da ih stavite na Fejsbuk u Custom Audience. Kada imate dovoljno ljudi, onda tim ljudima (ako koriste istu email adresu za login na Facebook profil), možete da reklamirate fan page.
Ti ljudi koji već peru kola kod vas će pre da vam lajkuju stranicu, jer vas već znaju i zadovoljni su, pre će i da ostave pozitivan komentar na fan page-u. Ako ih ubacite u mailing sistem, možete da im pošaljete mail nakon pranja samo da proverite (kao anonimno, pita menadžer) da li su zadovoljni i da li nešto možete da uradite bolje sledeći put. Naravno, probajte da automatizujete ove procese.
Verovatno najbitnije ovde je da imate dobru ponudu, da napravite neki dobar “paket” i da imate nešto drugačije od ostalih autoperionica… nešto posebno, a da nije samo “jeftiniji smo”, jer uvek neko drugi može da smanji cenu. Smilite neke vaučere, nagrade, ili da nešto dajete besplatno. Niska cena i besplatno su dve potpuno druge stvari.
To je kao razlika između “besplatna dostava!” a cena proizvoda je 1,000 dinara, i cena je 800, ali platite 200 dinara dostavu. Ovo prvo je bolje, jer ljudi imaju utisak da su dobili “bolji dil” iako je ista stvar. Samo ste bolje upakovali, a to pravi ogromnu razliku u prodaji.
Svaki posao mora da smisli NEŠTO što će davati besplatno kao mamac. Zato što pomoću toga vas košta mnogo manje marketing da privučete novog klijenta. Kada nemate ništa besplatno (što ima solidnu vrednost u očima kupca), mnogo manje ljudi se prijavi i mnogo vas više košta novi klijent.
Pet shop
Uf, ovo je lako, jer je sadržaj lako “share-abilan”.
U prevodu, dovoljno je da svakog dana kačite slike slatkih kuca i maca i da to “boostujete” na fan page-u i skupljaćete lajkove kao od šale. Mada to nije dovoljno, jer često će ljudi lajkovati, a neće imati pojma koju su stranicu upravo lajkovali, pa će slabo reagovati kada konačno promovišete vašu ponudu.
Zato je bitno da fan page ima jasno ime, poput “Pet Shop Super Pet”, pa da im je jasno kada im kasnije izlaze sledeće fotke šta je u pitanju.
Dobro je da postavite ljudima određeno pitanje uz fotku jer tako pokrećete diskusiju. Više reakcija znači da će reklama biti sve jeftinija. Facebook-ova logika je: ako se našim korisnicima sviđa šta kačite, biće jeftino, ako im se ne sviđa (što znači da im vaša ponuda nije atraktivna, a najčešće nije relevantna), onda će koštati mnogo skuplje.
Ista priča za Instagram. Samo kačite fotke.
Sajt vam treba jer preko bloga (sajt ima blog sekciju) možete da dajete savete, što za vaspitanje-dresiranje pasa, što za razne savete poput “zašto pas laje” ili “kako da naučim štene da piški napolju”, to su sve tekstovi s kojima ljudima dajete džabe vrednost i ti tekstovi se mogu lako promovisati na Fan page-u, a treba i da se rangiraju na Googlu (da vaši blog tekstovi izlazite prvi za te pretrage).
Kada dobiju besplatnu vrednost… tu im se uključi reciprocitet u glavi i moraju da vam se oduže kad tad (tako što će kupiti nešto u vašem pet shopu).
Dobro je i da imate s veterinarom dil da tu mogu da postave pitanja veterinaru besplatno (a u stvari vi tako dajete dodatnu vrednost kupcima u pet shopu, a veterinar ima platformu za reklamiranje svojih usluga, kroz savete). Ti isti saveti posle mogu da se prepakuju i koriste kao opšti saveti i za druge na fan page-u (jer i drugi vlasnici pasa ili mačaka imaju slične probleme). Ako ne veterinaru, onda dreseru s kojim imate dil.
Na taj način vaš mali pet šop postaje skalabilan i možete da ga širite (više lokacija) ili da ljudi poručuju telefonom (dostava besplatna). To je sjajno zato što kupci koji znaju šta žele više neće dolaziti u radnje, nego mogu i preko vašeg sajta ili telefonom da poruče, a garantujete da stiže istog dana.
Dakle, povećavate vašu uslugu, jer ko će da traži i plaća parking, ili da hoda po zimi do vas? Manje ljudi.
Ali da bi to ljudi znali, vi morate da ih obavestite i da im prodajete što više proizvoda, usluga i ideja dok su u prodavnici ili kada vide vaš sajt i fan page.
Naručivanje telefonom ili preko sajta je mnogo lakše za ljude koji svakog meseca kupe džak hrane za istog psa, a u kutiju im ubacite kosku na poklon. Pa i rukom napišete zahvalnicu i pozdrav za njene ili njegove pse. Mnogi vlasnici pasa obožavaju svog psa i voleće i vas ako ih zapamtite. Uvek zapišite ime psa ili mačke od mušterije. Kada uđu u radnju pitajte ih “Kako je Fifi?” pa vidite kako će da odlepe od sreće što ste im zapamtili psa. Samo zapišete u Google Sheet ili negde podatke i vodite evidenciju svih kupaca. Pa slušajte (i posle zapišite) šta su rekli, šta Fifi voli da jede, koje koske, koju hranu, jel imala neki zdravstveni problem… nebitno da li je mačka ili pas Fifi… treba da znate što više o vašim redovnim kupcima kako biste mogli što bolje da ih uslužite i da im ponudite što relevantnije proizvode koji odgovaraju njihovim potrebama i potencijalnim željama koje treba da ispitate.
U svakom slučaju, sajt vam je, za početak, potreban zbog bloga. U radnji može da bude i gužva, ovako mogu da razgledaju. Dovoljno je i da okačite neke igračke i o tome kako je bitno razviti inteligenciju psa kroz igranje, ljude treba podsetiti i motivisati (dobrim argumentima) da kada dođu u radnju nešto kupe. To je pred-prodaja. Ako su došli da kupe samo džak hrane, gubitak je da izađu iz radnje samo sa tim. Zašto ne bi dodali još par stvari u korpu, i tako svaki put kada dođu. Koliko je to veća zarada na godišnjem nivou po klijentu? To je ogromna razlika.
Sajt je statičan deo, koji malo menjate, a blog podrazumeva da redovno objavljujete nov sadržaj koji je koristan vašim kupcima i koji možete da plasirate tj. promovišete putem fan page-a. Blog vam daje daleko više opcija jer ne promovišete direktno ponude i proizvode, već nudite rešenja na problema vaših potencijalnih kupaca. Dakle, gradite odnos.
Zdrava hrana
Isto vam treba i sajt i fan page i Instagram. Na sajt kačite zdravstvene savete (na blog, isto kao i pet shop), a na fan page možete svakog dana da okačite sliku nekog od proizvoda (egzotičnog) koji imate u prodavnici, kao i opis zašto je taj proizvod dobar i zdrav i zašto ga treba uzimati što češće i ko treba da ga uzima. Na primer, one japanske šljive ili šta su već zbog kojih japanci žive 100 godina.
Zašto ljudi žele vaše proizvode? Zato što žele da budu zdraviji. A zašto je žele da budu zdraviji? Zato što se plaše bolesti i bola. I zato što žele da žive duže.
Uvek se tako zapitajte, šta zapravo vaši kupci žele, pa šta dalje stoji iza tih želja. Koji je pravi motiv. To vam pomaže da osmislite reklamu koja pogađa u centar.
Ako imate manju radnju, reklamirajte je lokalno ljudima koji žive u tom kraju. Na Instagram bukvalno isto kao i Facebook fan page, kačite fotke proizvoda sa opisima i benefitima korišćenja. Pa šta koja biljka radi, itd. Možete i savete kako određene proizvode da koriste, na primer, laneno seme + laneno ulje + malo jogurta, pa himalajska so i prokuvala voda. To popijete ujutru umesto kafe i odmah vam prorade creva i mršavite.
Nije bitno da li je to istina (za mršavljenje), ali tako prodajete proizvode, što prikažete “features” i “benefits”.
Na primer, ovo laneno “hladno ceđeno” laneno ulje (hladno ceđeno je specijalni “feature”), je sjajno zato što [vi znate], a za razliku od [generickih proizvoda], ne radi [sve te negativne stvari koje generički proizvodi rade]. [Brend] hladno čeđeno laneno ulje iz Italije možete koristiti uz [ovo], [ono], i kada pravite [nešto treće] i [četvrto].
Takav može da vam bude svaki opis iznad proizvoda koji uslikate (i dodajte neki efekat). Morate da edukujete kupce i na taj način da ih zainteresujete za proizvode za koje vide sebi “prirodnu” korist kao alternativa kljukanja lekovima i kao način održavanja mladolikog izgleda i dobrog osećaja u sopstevenoj koži.
Tražite posebne, skrivene koristi u svakom proizvodu koju nisu očigledni ili “standardno uverenje” za određen proizvod. Tražite šta je posebno i drugačije u određenoj proizvodu, kopajte malo dublje i naćićete.
Edukujte kupce o tome šta sve imate i šta je zašto dobro i zdravo. Oni hoće da se osećaju “zdravo” pre svega psihički, da su napravili dobar izbor i da jedu šta treba.
Menjačnica
Sajt vam pre svega potreban zbog brendinga. Ali može tu još svašta da se radi. Kao izvanredan primer pogledajte sajt VIP Menjačnice (svaka čast). Jako lepo osmišljeno i urađeno. Odličan primer za druge menjačnice koje žele da imaju više od jedne. Za početak platite nekog da vam napravi profesionalno Logo.
Pogledajte malo kako radi Oanda.com, oni prodaju platformu za online trgovinu zlatom, naftom itd. Ja ih koristim da vidim kurs tamo da prekalkulišem šta treba, a oni imaju milijardu “convertera” raznih jedinica. To je sve propratni materijal koji služi samo da privuče ljude na tu platformu za trgovinu. Daju ljudima i lažni novac da “probaju džabe i bez rizika” samo da ih navuku, da zarade i virtuelne pare samo da bi posle uložili prave, a oni zarade procenat na svakoj transakciji.
Naravno, ne mora jedna menjačnica to da ima, ali možete da dajete savete “kako da uštedite”, “kako bolje da rasporedite kućni budžet” itd. Sve što ima veze sa novcem.
Za savete vam je potreban dobar sajt, plus ako planirate da imate lanac menjačnica, to je onda dobro zbog brendinga, kao što radi VIP menjačnica.
Na fan page, dovoljno je da okačite sliku dolar i evro i dnevni kurs (svakog dana nova reklama) i da to boostujete na fan page-u sa adresom menjačnice, stavite neki naslov tipa “Uvek najpovoljniji kurs za Vas!” i piše dole dnevni kurs i tako svakog dana bombardujete ljude koji žive u radijusu od par kilometara pa im je usput. Samo na fotku kursa, dodate i u uglu vaš mali logo automatski na svakoj slici. To sve možete preko Canva.com da uradite, bez fotošopa. I to vam je sasvim dovoljno da skupljate fanove. Samo gađajte ljude koji žive u vašem delu grada. Na taj način, imaćete sve više i više mušterija i moćićete da ponudite još bolji kurs pa će vam zbog toga dolaziti još više ljudi.
Agencija za nekretnine
Sva tri apsolutno. Za agenciju za nekretnine treba mnogo više truda. Ovde ima jako puno prostora jer 99% agencija kod nas ili nema sajt ili ima užasan sajt. Treba da se predstavite kao expert kroz tekstove na blogu, opis svakog kraja grada, šta je gde dobro, da dajete ljudima savete poput: “Kako da nađete dobar stan po fer ceni” ili “gde je najbolje kupiti stan u Beogradu”, “da li je bolje kupiti novogradnju ili…” pa napišete svoje stručno mišljenje itd.
To je da se predstavite kao autoritet za svoju oblast i da ljudi steknu poverenje. Ako je u pitanju prodaja stanova. Tu je sad malo nezgodno kada je uletela jaka konkurencija kao ovaj CityExpert, mada ljudi svejedno idu na HaloOglase i Nekretnine.rs po navici. A CityExpert ni ne izlazi za pretrage, poput “stanovi zvezdara” niti se reklamiraju, pa mi baš i nije sigurno kako im ide, iako su ponudili glavnu stvar koju 90% agencija nemaju — dobre slike!
Manjim agencijama je opet prednost da imaju svoj sajt, nego da zavise od raznih portala. Napravite posebnu stranicu za svaki deo grada i svaku nekretninu, tako da svaku nekretninu možete posebno da reklamirate na vašoj Facebook stranici.
Da ne dužim dalje sa još primera… Na osnovu ovih iznad možete pretpostaviti šta je potrebno vašem malom biznisu. U većini slučajeva vam je potreban i sajt, i fan page i Instagram.
Fan page je najlakše napraviti (i besplatno), ali ne očekujte da ćete imati bilo kakve značajne rezultate bez da plaćate reklame. Na kraju, u većini slučajeva će vam trebati i sajt, pa da to sve povežete i da vam je marketing kompletan. Računajte da na sve “offline” reklame koje možda radite, ljudi će vas tražiti preko Googla, i ako nemate sajt ili imate loš sajt, sav novac koji ste uložili u bilo koje offline reklame imaće daleko slabije rezultate samo zato što vam je sajt nikakav i loše prodaje i već zagrejanim ljudima (videli su neku vašu drugu reklamu), a tek neće prodavati “hladnim” ljudima koje dovlačite preko Interneta.
Ali imao sam sajt i to mi ništa nije donelo?
Pa naravno da nije!
Ljudi misle da je dovoljno da vam neki klinac iz kraja napravi sajt za 100-200 evra i mislite da ste završili? Drugo, šta ste očekivali za taj novac, čuda?
To što imate sajt ne znači ništa. 21. vek je, a ne kameno doba.
Sajt morate da imate. To je sada drugo pitanje kakav sajt i velika je tema. Za početak, imati sajt ne znači ništa. To je kao da otvorite prodavnicu U SRED ŠUME. Može samo medved da vam dođe, a ne klijent. Vi morate sami da STVORITE LOKACIJU vašeg sajta. Da ga smestite u Knez Mihajlovu. A to je ozbiljan posao.
Da budete prvi na Googlu za ključne reči koje vam donose posete i kupce. Sajt, sam po sebi, bez poseta, ne znači apsolutno ništa.
Dakle, nemojte očekivat bilo kakve rezultate samo zato što ste “fizički” napravili sajt. To je kao da imate kola (kakva god da su), ali nemate goriva. Prosto, nećete stići nigde. Za početak, nabavite kola (objasniću u sledećem tekstu šta su neke osnovne stvari za vaš sajt), a posle ćemo da vidimo za vožnju dalje.
Uzmimo, na primer, da već imate sajt, napravili ste fan page konačno i možda čak i Instagram. Sledeći korak je da na sajt okačite blog. To može i besplatno ako ste malo veštiji. Instalirate WordPress blog koji sami možete da uređujete i dopunjujete sadržajem (saveti itd.) koji daju besplatnu vrednost (pomažete) vašim potencijalnim kupcima. Kako instalirati blog? Google zna. Ili nađite nekog da vam pomogne. Tražite web dizajnera ili programera, treba da kupite domen ako već niste i da vam nakači blog temu (besplatnu, kao ova koju ja koristim). To je dva sata posla najviše. Treba vam domen (to je oko $10 godišnje ako kupite .com domen na NameCheap.com, na primer, ili oko 2,700 dinara ako kupite .rs domen preko Eunet-a ili AdriaHosta), ali vam je potreban i hosting, što je $50-100 godišnje u proseku. Možete preko HostGator.com-a da kupite paket, onda se poveže domen sa hostingom, i posle nakačite blog. To je najviše dva sata posla za nekog ko se razume, platite to i možete da počnete da kreirate sadržaj “za pecanje” klijenata.
Idemo dalje…
3. Kako da odredite budžet?
Ovo često ljudi pitaju (agencije pitaju klijente, dakle, vas), i to je nenormalno glupo pitanje.
Prvo, otkud klijent zna koji mu je budžet? Pa to valjda vi treba da mu kažete (kao “experti”). Čovek ne zna koliko da potroši, jer se ne razume u marketing. Pojma nema šta će mu biti više isplativo.
Cilj marketinga je da za što manje novca dobijete što više prodaja. Dakle, da vam ostane što veći profit.
To ne znači da treba malo da trošite. Naprotiv. Cilj je da trošite što više moguće što profitabilnije.
Što se cilja budžeta tiče… evo šta je cilj. Cilj je da NEMA budžeta.
Tad ste uspeli.
Kada vam neko kaže, na primer, “budžet nam je 300 evra”, znate da ne mere konverzije.
Znate da POJMA nemaju koji je rezultat od tih 300 evra. To je obično zato što bacaju pare na sve i svašta, pa šta prođe prođe. Ali pojma nemaju tačno koja kampanja je donela više, a koja manje rezultata. Ali će zato potrošiti nenormalne pare za reklamu na tramvaju (evo, i Beograd na vodi ima reklamu na tramvaju), kao da iko gleda u tramvaj pa će da kupi nekretninu? Potpuno van pameti. Ne znam ni šta tu da prokomentarišem od neverice.
Hvala bogu pa ste mali biznis i ne razmišljate o reklamiranju na tramvaju jer vam je van “budžeta”…
Ako pratite Paretov princip 80/20, to radi svugde, pa i u marketing potrošnji.
80% prodaja dolazi od 20% mesta. Dakle, ako izolujete odakle vam dolazi najviše novih mušterija koji najviše troše (PLATINUM MUŠTERIJE) i samo se na njih fokusirate, i na njih potrošite 100% novca koji trenutno možete da izdvojite… vaš budžet vremenom postaje beskonačan.
Jedino ograničenje je što u Srbiji živi 7 miliona ljudi. Plus dijaspora. Plus turisti. Ali kad se to sve sabere, to je 10-15 miliona ljudi. Drugo ograničenje je tip proizvoda koji imate… Prosto, da li je “mass market”, neograničen proizvod za sve ljude…. kao Kosmodisk (koga još nikad ne bole leđa?), ili imate ograničen proizvod i uslugu… na primer, vi ste teretana u određenom delu grada. Vaš radijus uticaja se smanjuje (dok ne nađete načina da skalirate vaš posao, a u skaliranju je glavna lova).
Dakle, ima ograničenja u smislu, ne može budžet da vam bude milion evra jer nema tržišta za toliku potrošnju. Cilj je da dostignete maksimalnu potrošnju koja se isplati u vašem tržištu (pa da se tada širite na nova).
Dakle, kada neko ko može da troši 10,000 evra (profitabilno) i to pretvori u 30,000 evra prihoda, kaže da je budžet 300 evra, oni dakle ostavljaju ogroman novac na stolu samo zato što ne umeju posetioce sajta da pretvore u kupce. I ne umeju da kupuju posete profitabilno. Ovde sam objasnio malo o posetama, šta su brze, a šta spore posete i osnovno kako se do njih dolazi.
Nazad na budžet i kako ga odrediti, u početku.
Razmišljajte kako rade bobybuilderi. Prvo MASA (jer masa je keva), a tek onda sečeš. Lakše je tako nego da u isto vreme ideš i na definiciju i masu. Nego se prvo natoviš kao blesav, i onda sečeš za definiciju i pločice.
E, isto tako ide sa marketing budžetom. Moraš da potrošiš neku startnu cifru (koja može da bude i svega 300 evra, naravno, ali će manji budžet zahtevati i više posla), zavrtiš je, te pare se vrate u kasu, i onda ih uzmes i obrćeš. Što kažu “Bitno je da se lova obrće.”
Kao ovaj Rokfeler što kupi jabuke u Brooklynu za $1, malo ih izglanca, pa pređe na Menheten i proda ih za $3. I tako napred nazad dok mu ne umre deda i ostavi 4 milijarde.
Ali stvarno. Tako ide.
Kao mali biznis, nemate puno novca za marketing… Bar tako mislite. Ali morate nešto da razumete, morate da stvorite taj novac… jer vi nemate luksuz da ne trošite na marketing. Dok se vi bojite potrošnje, neko tamo je već provalio šta im pravi dobar povrat uloženog i PRŽI VAŠE TRŽIŠTE.
Ovaj “Internet brod” kreće, plovi i već udara jako po gasu… znači, ako ste još na obali, morate da sednete na neki brzi gliser i da se ukrcate dok još možete. Jer posle će da ode. Biće deset puta teže da se uključite, trebaće vam više novca zato što se pojača konkurecija.
Prost primer, u Srbiji “klik” na Google AdWordsu za, na primer, “stambeni kredit” košta 19 dinara, a u Americi je bar $19 dolara, verovatno i mnogo više. Da, tolika je razlika.
E sad, ne verujem da naše banke baš toliko manji profit imaju od američkih. Dakle, kod nas je trenutno zlatna groznica, jer i konkurencija pojma nema šta radi i gde bije. Velike kompanije prave velike greške, i ovo je sjajna prilika za agilne i odlučne male biznise.
Jedino što vas zaustavlja je STRAH.
Strah od trošenja i gubljenja. Jer marketinški trošak gledate kao nešto neizvesno… i, kao trošak, a ne investiciju. Ako ne dovučete ni jednog klijenta, onda to jeste čist trošak.
I ovako, kada gledate realno, to jesu troškovi, jer plaćate cenu da dovučete novu mušteriju, ali je problem u posmatranju i stavu.
Ljudi se plaše troškova jer imaju osećaj da gube kontrolu. KONTROLA je životni cilj. Svi sve želimo jer želimo VIŠE kontrole. Hoćete bolju frizuru jer želite više kontrole. Hoćete bolji posao jer želite više kontrole. Hoćete bolje zdravlje, ljubav, kola, jer želite više kontrole. Ljudi ne žele da se osete van kontrole. Dakle, pokušavamo da se ne raspadnemo u haotičnom svetu, želimo veću kontrolu nad životom.
Normalno je imati strah, ako je on produktivan i donosi vam korist. Ali u ovom slučaju, pogled na marketinške troškove kao na troškove, umesto na investiciju, vas samo ograničava.
Ko nije spreman na određenu dozu rizika nikada neće napredovati. Što kažu, morate da imate malo cojones.
Da li ste vaš mali biznis započeli iz nužde (jer niste imali drugu opciju za posao), ili zato što ste hteli da imate nešto svoje, pravi veliku razliku.
Ako ste iz nužde, možda polazite od straha. Već ste uplašeni. To je loše. Ako iz želje da imate svoj posao i da ste “sam svoj gazda”… to je mnogo bolje, jer ste već pokazali inicijativu i suočili se sa strahom. Imate neku VIZIJU. A za viziju je neophodna hrabrost. Odlučili ste da preuzmete kontrolu i da uradite nešto za sebe i svoje.
Ali da ne filozofiram dalje… to sve ipak ima neke veze. Jer vi da nemate strah od greške i neuspeha, i da ne gledate na to kao čist trošak, odavno biste već imali profitabilan marketing koji bi vam dao krila.
Zašto se plašite?
Ljude mnogo više boli gubitak nego što im prija dobitak. U istoj razmeri. Mnogo više boli da izgubimo 100 evra nego da dobijemo 100 evra. Izguglajte, ima neka studija. 5 puta više je ljudima stalo da izbegnu bol i ne osete gubitak nego da imaju dobitak.
Upravo zato, morate reprogramirati sebi u glavi da je novac uložen u marketing apsolutna investicija. Ako ne promenite taj način razmišljanja, nikada nećete povećati svoj posao. Koliko god dobro tehnički nešto odradili, to se sve manifestuje kroz način razmišljanja.
Poenta je rizik… morate biti spremni na određenu dozu proračunatog, kontrolisanog rizika. Trošenje na marketing nije to ruski rulet, pa da je neizvesno i da treba da se plašite.
Prosto morate biti spremni na određen gubitak kako biste videli odakle dolazi dobitak. Ako za to niste spremni, onda i ne zaslužujete da napredujete.
Ali dosta teorije, ajde sad konkretno… određivanje budžeta.
Koliki treba da vam bude budžet?
Konstatovali smo da je cilj da više nema budžeta, ali od nečeg treba početi. Novac s kojim počinjete da testirate reakcije i “peckate” tržište može da bude veći, manji, zavisno od posla, proizvoda, konkurencije, vaše ponude. Pre bilo kog trošenja, treba dobro da razmislite o vašoj ponudi (to ćemo u sledećem delu ovog serijala pokriti).
Kako biste odredili i taj “početni ili probni” budžet, treba da odredite koji je LIMIT za dobijanje novog klijenta. Koliko vredi jedan klijent?
Ako prelazite taj limit, onda nešto ne radite kako treba. Da biste znali limit, treba da odredite prosečnu zaradu po klijentu.
Na primer, vi ste Frizer. Koliko vredi jedan (zadovoljan) klijent? Ako će klijent da potroši 1,000 RSD mesečno, on ili ona godišnje vrede 12,000 RSD. Znači, 100 evra po klijentu godišnje.
Naravno, to nije sve profit, imate fiksne troškove, ali bar prodajete uslugu, nije fizička roba (nemate troškove prevoza, carinu, cenu robe itd.)
Možda će se neko šišati kod vas 5 godina i dovesti vam klijente, a neko samo 6 meseci i nikog neće dovesti. Računajte prosek. To je sada druga priča (kako da povećate prosečnu vrednost klijenta). Za sada, znate da imate oko 100 evra po klijentu, dakle, ako potrošite 20 evra da biste privukli jednog klijenta, to uopšte nije loše. Prva 2-3 puta kada šišate, pokrivate trošak, sve na dalje je profit.
Ima tu nijansi, ali to je poenta. Ako vas košta 100 evra da dovučete jednog novog klijenta, onda vam se ne isplati, jer znači da ćete godinu dana šišati besplatno.
Ne isplati se, ne zato što je cena reklame skupa, već vam je ili loša reklama (npr, vi ste na Novom Beogradu, a reklamirate se ljudima u Mirijevu), ili nije dobra ponuda, ili nije dobro prezentovana ponuda (loš reklamni tekst, slika, naslov itd.). Dakle, imate neke ozbiljne greške.
Ipak, zavisi i od proizvoda. Za skuplji proizvod, po pravilu je i veća cena dovlačenja novog klijenta. Računajte godišnju zaradu po klijentu. Retko kad će ODMAH da vam se isplati klijent od prve transakcije. Zato je dobro kada imate proizvod koji ćete više puta prodavati istoj mušteriji umesto da je u pitanju samo jednokratna transakcija (ali i tu ima rešenja).
U ozbiljnoj ste lovi ako ste NA NULI od prve transakcije. Na primer, šišanje je 1,000 RSD, a vas košta 800 RSD da dovučete novog klijenta. Vi ste već na prvo šišanje pokrili trošak, svako sledeće šišanje tog klijenta je profit. Vi sad treba da nađete načina kako da MAKSIMALNO skalirate, da sa istim troškom dovlačite što više novih klijenata.
Drugi primer, možda ste teretana, članarina 30 evra, to je 360 evra godišnje od te osobe u kasi. Dakle, možete 60 evra bez problema da potrošite po klijentu (što je loš rezultat), a i dalje pravite profit. Da biste SMANJILI cenu akvizicije novog klijenta, neophodan je “mamac”, dobra ponuda. To, na primer, fantastično radi Teretana “Teretana” na Novom Beogradu. Oni imaju ne 1, nego TRI besplatna probna treninga.
Razmislite koliko je to pametno…
To se zove dobra ponuda. Oni su našli šta da ponude što drugi ne nude. Provalili su da jedan probni trening nije dovoljan. Možda baš dođete kad je gužva pa vam se ne svidi. Drugi put odete, pa vidite nekog dobrog frajera ili ribu, ili sretne drugara iz srednje. Treći put odete i taman počnete da se osećate bolje i malo se “zategnete” i eto razloga da nastavite sa treninzima i uplatite članarinu. Oni ne reklamiraju aktivno izgleda tu stranicu, ali kada bi je reklamirali, mogli bi da imaju odličan odziv i cena po novom klijentu bi bila profitabilna.
Uglavnom, računajte godišnju zaradu ili promet po klijentu, ako ste pet shop, vidite vrednost prosečne transkacije i koja je marža, pa pomnožite sa 12. Toliko smete da potrošite po novom klijentu. Dobra stvar je da, kada puštate reklamu na Internetu i “pre-sellujete” proizvode (odradite pred-prodaju i informišete kupce), vi ćete SIGURNO povećati vrednost prosečne “korpe” pri kupovini. Tako da tu postoji višestruki efekat.
Tako određujete početni budžet. Prvo izračunajte, prosečnu mesečnu ili godišnju zaradu po klijentu (ako se vraća, i nije jednokratna prodaja). Računate grubo (bez preporuka, bez dodatnih prodaja itd).
Da biste maksimalno povećali marketing budžet i potrošnju, treba da smanjite cenu akvizicije novog klijenta, i da što je više moguće povećate životnu-vrednost prosečnog klijenta.
Kada odredite tu cifru… recimo, izračunali ste da možete da potrošite 20-30 evra za novog klijenta, i da nije smak sveta već da znate da ste “u zelenom” (jer je zarada 100 evra godišnje) tu cifru sada pomnožite sa 10-20. To vam je početni budžet.
Dakle, 20-30 x 10-20, dakle, 200-600 evra je budžet s kojim treba da počnete da testirate.
Kada uložite, na primer, 400 evra u reklame, treba već da imate desetak novih klijenata, možda i više. Tada ćete biti mnogo pametniji nego sada. Deo keša vam se vraća u džep. A možda imate nove klijente koji će sad mesecima da troše novac kod vas, možda i godinama. Možda vam i dovedu puno ljudi “na preporuku”.
To su sad već neke druge priče. I čim vam se novac vrati, odmah reinvestirajte.
Tako ciklično, nastavljate da upumpavate nove klijente, ali ovaj put ćete moći pametnije. Jasnije vam je šta “pali”, a šta ne. Šta se više klikće i šta manje košta i šta dovuče više klijenata. Malo ko može po osećaju da potrefi iz prve, ali zapamtite, prvo masa, pa onda definicija. Potrebno je da potrošite ogroman novac da steknete osećaj i manje grešite. Bez brige, doćićete i do toga.
Ali… PRE nego što testirate bilo šta, pre nego što počnete da investirate i jedan evro… morate da dobro znate i razmislite…
- Šta vi u stvari nudite? A šta klijenti žele? I kako da oformite neodoljivu ponudu tako da povežete njihove želje sa vašim proizvodima ili uslugom.
- Kako da “boostujete”, kome, i šta tačno
- A Google reklame?
- Kako da povećate zaradu po klijentu i katapultirate biznis
- I još par dobrih fora i fazona…
O svemu tome u drugom i možda trećem delu priče, sledeće nedelje.
Za konkretna pitanja o vašem malo biznisu, ostavite komentar ispod.
Leave a Reply